Više od dvije decenije kasnije, stranačko rukovodstvo hrli ka Evropskoj narodnoj stranci te se nastoji postaviti na poziciju desnog centra. Europerspektivi preporođenog SDS-a tek ponekad se zalomi optuženi ili osuđeni ratni zločinac na listi kandidata. Kada optužnica dođe nakon izbora, stranačkom rukovodstvu je nešto lakše, budući da uvijek mogu reći: "Nismo znali!“ Dragomir Vasić, (ne)tipičan slučaj optuženika zastupnika.
Suđenje Vujadinu Popoviću, Dragi Nikoliću, Radivoju Miletiću, Ljubomiru Borovčaninu, Ljubiši Beari, Milanu Gveri i Vinku Pandureviću, počelo je u julu 2006., 11 godina nakon genocida. Desetog juna 2010. godine, načelnik uprave za bezbjednost Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, Ljubiša Beara, oglašen je krivim za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje pravila i običaja ratovanja, te je osuđen na kaznu doživotnog zatvora.
Na suđenju pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, više svjedoka je tvrdilo da je Beara bio prisutan na sastancima koji su se održali u Bratuncu 13. i 14. jula 1995, u prostorijama Srpske demokratske stranke (SDS), čija je tema bila logistička podrška planiranoj operaciji ubijanja, utvrđivanje mjesta strijeljanja, masovnih grobnica, te transporta i opreme potrebne za nastavak provedbe plana nakon pada Srebrenice.
Na suđenju Momčilu Perišiću, o događajima iz jula 1995. godine, svjedočio je bivši načelnik CJB Zvornik, Dragomir Vasić. Između ostalog, Vasić na suđenju opisuje susret sa Ljubišom Bearom. Po njegovom svjedočenju, Bearu je zatekao u kancelariji Miroslava Deronjića, u noći 13. jula, koji je tom prilikom tvrdio da je on zadužen za zarobljenike, te da je od Ratka Mladića dobio naredbu da se isti pobiju. Ujutro će se Vasić ponovno sresti sa Bearom, koji mu je tom prilikom ponovio naredbu i zatražio pomoć u provedbi "zadatka". Vasić tvrdi da je odbio učestvovati te da je o tome izvijestio tadašnjeg ministra unutaršnjih poslova Tomislava Kovača.
Nekoliko godina kasnije, u decembru 2013. godine na suđenju Radovanu Karadžiću, kao svjedok se pojavljuje Ljubiša Beara. Beara tada govori o dokumentu potpisanom od strane Dragomira Vasića, te tvrdi da je u istom Vasić informirao MUP "da VRS nastavlja operaciju prema Žepi, a da će ostatak posla preuzeti policija.“ Osuđeni Beara je više puta pokušao prebaciti punu odgovornost za počinjeni zločin sa vojske na policiju. Međutim, optužnica za Vasića nije stizala.
On se nakon rata posvetio političkoj karijeri, gdje je bio u usponu sve do sedmog jula 2003. godine, kada ga Ashdown smjenjuje sa pozicije odbornika u Skupštini opštine Zvornik i zastupnika Narodne skupštine RS-a, zbog pružanja podrške tada odbjeglom haškom optuženiku Radovanu Karadžiću. Zabrana će trajati sve do sredine 2011. godine, kada ga Srpska demokratska stranka vraća u Glavni odbor zajedno sa Milenkom Stanićem i Milovanom Bjelicom, sve redom relevantnim "svjedocima historije" te čestim imenima u haškim zapisnicima.
Na lokalnim izborima 2012, SDS se odlučuje za provjereni dvojac u Zvorniku. Na čelu liste za Skupštinu opštine, našao se Branko Grujić, predsjednik ratnog kriznog štaba, pravosnažno osuđen na šest godina zatvora za zločine počinjene nad bošnjačkim civilnim stanovništvom u ovom gradu 1992. godine. Kandidat za načelnika bio je Dragomir Vasić. Vasić osvaja 38,80 posto (11.780 glasova), što je bilo nedovoljno da porazi svog protivkandidata iz SNSD-a Zorana Stevanovića. Međutim, to je bilo znatno više od 4.620 glasova koje je SDS osvojio kao stranka u utrci sa odbornička mjesta, gdje je Branko Grujić uzeo 2.400 preferencijalnih glasova, kao ozbiljnu mjeru povjerenja svojih sugrađana.
Nakon što se pokazao na lokalnoj razini, prošlog oktobra je za Vasića sačuvano prvo mjesto na listi za Narodnu skupštinu RS-a iz izborne jedinice sedam, gdje osvaja 9.470 preferencijalnih glasova i uzima direktni mandat u NSRS.
Dragomir Vasić je danas zastupnik u Narodnoj skupštini RS-a. Ovog mjeseca je protiv njega potvrđena optužnica pred Sudom Bosne i Hercegovine za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu ratnog zločina genocida. Tereti se da je učestvovao u planiranju i samom zatočenju zarobljenika, transportu na mjesta strijeljanja, te izvršenju egzekucija više hiljada Bošnjaka na lokalitetima Kozluk, Branjevo, Pilica i drugim mjestima u široj regiji u julu 1995. godine.
U Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine ne postoji prepreka da Vasić ostane zastupnik. Ostaje tako sve dok ne dočekamo pravosnažnu presudu i to ukoliko istom bude oglašen krivim. Vasić je relativno mlad političar, rođen 1964. godine. Čini se da će biračko tijelo izborne jedinice sedam imati "privilegiju" barem još koji put potvrditi povjerenje, te ispuniti svoju građansku dužnost zaokružujući na glasačkom listiću ime čovjeka koji je 13. julu 1995. stajao u sobi sa Ljubišom Bearom i Miroslavom Deronjićem. Malo ko bi pomislio da su presudni u ovom pažljivom odabiru "savjesnih" građana bili Vasićevi rezultati na čelu antikorupcionog tima SDS-a, kao osobe koja se i 1995. potvrdila kao spremna ispuniti ono što se postavi kao "službena dužnost".
Ne treba biti naivan pa očekivati da će neko tražiti od Vasića da vrati mandat, kao što nismo u zabludi pa da vjerujemo da optužnice za ratne zločine štete političkoj karijeri i broju glasova u stvarnosti koju živimo u Bosni i Hercegovini. Međutim, vrijedi napomenuti citat iz jedne analize operacije etničkog čišćenja u istočnoj Bosni, pa time i završiti: "Criminal actions of ordinary individuals start in the political support" (Krivična odgovornost običnog građanina počinje sa njegovom političkom podrškom).
Navijači ismijavaju Riceovu djevojku zbog izgleda, slomljena je obrisala sve fotografije
Jelena Đoković kao Ristana iz "Srećnih ljudi": Komična montaža dijeli se mrežama
Šta predviđa zabrana TikToka u SAD-u i koje bi zemlje mogle slijediti taj primjer
