Film je prvenstveno snimljen s ciljem da prikaži koju ulogu imaju svjedoci i koliko su doprinijeli radu i suđenjima na Sudu u Hagu.
Od 1996. godine do sada pred MKSJ-om je o strahotama rata na ovim prostorima svjedočilo više od 5.000 ljudi. Autori ovog dokumentarca izdovjili su njih petero koji su i u ovom filmu ispričali svoja iskustva iz rata i iskustva pred Sudom u Haagu. Mirsada Malagić iz Srebrenice, Minka Čehajić iz Prijedora, Mina Žunac iz Zagreba, Velibor Trivičević iz Prnjavora i Abdulah Ahmić iz sela Ahmići u BiH su svjedočili u različitim predmetima pred haškim sudom o tome šta se dešavalo u ratu njima, njihovim porodicama i sugrađanima.
Njih petero u filmu govore o cijelom procesu svjedočenja, od prvog kontakta sa haškim istražiteljima, o načinu na koji se postupalo s njima u Haagu te naravno o ličnim tragedijama. Interesantno je i to da u filmu ističu kako, sve i da su mogli, ne bi znali kakvu bi oni lično presudu donijeli u slučajevima u kojima su svjedočili. "Ne bih mogla uraditi ono što je on nama radio, naročito ne bih mogla to uraditi njegovoj djeci, kao što je on našoj", kaže u filmu svjedokinja Malagić koja je u tom svojstvi u Haagu bila više puta i u različitim predmetima.
Almir Alić, predstavnik Outreach programa u BiH, kaže da su svjedoci i ovog puta vrlo rado pristali govoriti u dokumentarcu koji je jučer prikazan u Beogradu, a sutra će biti i u Zagrebu.
"Ovo je treći u nizu ovakvih dokumentaraca, a govori o iskustvima svjedoka i žrtava. On praktično sublimira iskustva žrtava kroz paralelne priče ovih pet žrtava i svjedoka koji su uzeli učešće u radu Tribunala. U dokumetarcu je riječ o svjedocima iz različitih predmeta i ratnim dešavanjima koja su se događala u Hrvatskoj i BiH. Tu su svjedoci iz svih etničkih grupa. Svjedoci kojih je više od 5.000 bilo u Haagu imali su priliku da progovore o hororu koji se dešavao, a to se pokazalo i kao jedno oslobađajuće iskustvo za same žrtve, pored činjenice da ponovo sučavanja sa onim ko je odgovoran za zločine može biti bolno. Oni svjedoci koji su u filmu su bili jako otvoreni i spremni za razgovor i mislim da su njihova iskustva sa MKSJ-om jako pozitivna, bez obzira na to iz koje etničke grupe dolaze", kaže Alić za Klix.ba.
Doktorica Minka Čehajić koja je radila u prijedorskoj bolnici, jedna od svjedokinja čiji je suprug Muhamed prije rata bio predsjednik Općine Prijedor, večeras je prisustvola prikazivanju filma u Sarajevu. U Haagu je, između ostalog, svjedočila i o tome kako je njen suprug odveden s početka rata i nikada ga više nije vidjela. Radilo se o svjedočenju u predmetu Milomira Stakića.
"Jako je bitno svjedočiti da se istina sazna. Ako sam ja mogla nešto doprinijeti tome, onda sam zadovoljna. Obaveza svih je da kažu ono što znaju i što je istina. Meni je zapravo najteže bilo u Haagu, tamo sam ponovo proživjela sve to, gubitak muža i sve što se dešavalo 1992. kada sam bila u Prijedoru. Pored svega bitno je prenijeti i univerzalnu poruku dobra, posvjedočiti o onome što se dogodilo nama kako se ne bi dogodilo drugim ljudima", kaže Čehajić.
Ona dodaje da je zadovoljna što je mogla govoriti o onome što je znala i vidjela, a u samom filmu je kazala da nakon tog svjedočenja više nije bila ista osoba.
Nakon projekcije uslijedio je razgovor s producentima Petrom Fincijem i Steveom Coulsonom te razmjena mišljenja i iskustava prisutnih.
Među svjedocima pred MKSJ-om je više od 80 posto preživjelih žrtava, očevidaca zločina i članova porodica žrtava. Mnogi od njih još uvijek trpe fizičke i psihičke posljedice užasa koji su preživjeli.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
