{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Događaji u Širokom su primitivni nacionalizam

S
7.10.2009. u 13:00
0
0
Događaji u Širokom su primitivni nacionalizam
0
Događaji u Širokom su primitivni nacionalizam
Kao što je u zagrebačkom Jutarnjem listu napisao kolega Davor Butković, ono što se dešavalo pred nesuđenu utakmicu između Sarajeva i Širokog, nema nikakve veze sa sportom. To je čisti izraz nacionalizma i međunacionalne netrpeljivosti. One koja je počela još 90-tih. Terminologija koja isplivava na površinu 'na svim stranama' jasno to pokazuje.
Na popularnoj socijalnoj mreži Facebook ovih je dana osvanula a zatim ekspresno ugašena grupa 'Podrška Škriparima' na kojoj se za 48 sati okupilo 10.000 Hrvata iz Hrvatske i Hercegovine koji su željeli pružiti podršku širokobriješkom klubu. Naravno, nakon navodne medijske nepravde i tretmana njihovog gradića u većini bh. medija. No, vjerovatno staza popločana dobrim namjerama, prvenstveno sportske prirode pretvorila se u nacionalističko divljanje.

Korisnici, ozlojeđeni događanjima u Širokom Brijegu, svoj su nekontrolirani bijes usmjerili prema svojim sugrađanima Bošnjacima, pa se već ustaljena jezička akrobatika instalirala u brojnim postovima posjetilaca – 'balije', 'turci', vrijeđanje i insinuacije na račun zločina u Srebrenici poput ' nož, žica, Srebrenica', teme posvećene tome 'kako se riješiti Srba i balija', i tako dalje. Sve dobro poznato i zvučno iz vremena 90-tih i ideja o apsolutnom čistim i ekskluzivnim etničkim prostorima.

Ovakve reakcije izazvale su kontrareakcije bošnjačkih posjetilaca, koji su počeli sa kvalifikacijama poput 'ustaše' i tako dalje, da bi se iz svega, naravno, razvila jedna nama sasvim poznata priča o nacionalizmu i politici u sportu kao jednom od njihovih najmoćnijih instrumenata. I ovdje je jasno da je tako, kako bi se reklo, 'na svim stranama'. Jer niti su se navijači Širokog niti Sarajeva ponašali dostojanstveno, niti se sve to skupa može nazvati nekakvim sportskim ponašanjem. Iza čitave širokobriješke drame stoji, zapravo, jedan sasvim drugi scenario.

A scenario se bez ikakve dvojbe može nazvati nastavkom agonije koja i 14 godina nakon rata održava ratnu psihozu, etničke podjele, 'našu' i 'njihovu' teritoriju, kako bi zaštitnici nacionalnih interesa mogli da nastave sa štićenjem. Ne treba sumnjati ni u to kako je sve fino i detaljno isplanirano u stranačkim štabovima, kako bi se danima ljudi bavili svim drugim temama osim onim koje život znače – plate, penzije, gubitak radnih mjesta, bezobrazluk političara i tako dalje. Narodi, dva konstitutivna, vratili su se nezakopanim mržnjama jer, je li, ovdje se i od mržnje može vrlo kvalitetno živjeti.

Široki Brijeg u tom kontekstu je idealna priča da se naši preopterećeni političari maknu sa ekrana kao krivci što ovu zemlje sve agresivnije drma kriza i što će nakon te krize biti sve više siromašnijih, i što će im umjesto duhovne hrane nuditi da se opet najedu te mržnje, i tako do narednih izbora. Tako da se ova dešavanja, osim što su otkrila da mržnja nikada nije ni prestala, i da Široki Brijeg (uprkos tvrdnjama njegovih građana i dužnosnika) nije nikakva demokratska oaza, koja tolerira različitost, niti su sarajevski navijači neke supersofisticirane demokrate kojima su ovakvi incidenti jednostavno nepojmljivi.

Možda je i najgore od svega što su lokalne institucije vlasti djelovale više patriotski nego profesionalno, i što se barem tu nije mogao osjetiti šmek nečeg građanskog, nacionalno neopterećenog, i usmjerenog pravdi. Ali ne. Policija je požurila ustvrditi kako je nesretni momak udaren tupim predmetom, da bi se ta informacija brzo demantirala, a policija u samom startu istrage bila kompromitirana i svrstana na stranu nekakvog hrvatstva koje ima automatsku reakciju nekakvog bošnjaštva. No, to njih baš i ne brine jer su na svojoj teritoriji. Jednako kao što su sarajevski navijači na svojoj pa takozvanu bh. metropolu spuštaju na nivo provincije po kojoj svako gazi, blokiraju život u gradu i zagorčavaju ga hiljadama drugih koji su ni krivi ni dužni. I sve se to toleriše. Bez problema.

No, zasigurno je najgora činjenica da kao po pravilu u ovoj nenormalnoj zemlji jeste normalna stvar da se mora desiti nešto što će nam poprilično zalediti krv u žilama, da bi shvatili u kakvoj se atmosferi ovdje provode dane i gdje mi to, zapravo, idemo. Treba, dakle, poginuti jedan Vedran ili bilo ko drugi da bi se aktivirali i počeli barem razmišljati, iako sa znanjem da će i to razmišljanje biti na nivou nacionalne svijesti i branjenja vlastitosti (od nečega?!). Stoji i ocjena da je ovo možda i momenat da se o nekim stvarima počne otvoreno razgovarati, iskreno i bez međusobnog laganja, a svakako je šansa da se na uspavanu, dobro ugojenu i plaćenu vlast izvrši pritisak da počne nešto raditi i da zna da na narednim izborima ljudi možda neće glasati isto – za one koji već preko deceniju uspješno vode ovu zemlju – u propast.

I kako bi ova priča bila završena onako kako treba, istjerivanjem istine i pravde na čistac, nadati se da će policija svoj posao obaviti što brže i što prije, i da ostrašćeni nacionalisti neće imati više prostora da se poigravaju ljudskim životima. Onih ljudi silovanog mozga koji su isti a koje, eto, nazor uvjeravaju da su među njima nepremostive razlike. Ne zaboravite samo jednu stvar – svi smo na početku i na kraju samo ljudi. Ono što se desilo u Širokom Brijegu jednostavno nije ljudski.

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: