Doček Božića kod porodice Lukić: Vrijeme zbližavanja i druženja s najbližima
Naselje Bare nekada je bilo poznato po prezimenu Lukić, jer su svi s ovim prezimenom živjeli na tom području. Godinama se to izmijenilo, ali baka Danica Lukić i njena djeca ostali su i danas u svojim kućama u Barama na Stupu. Vjerske običaje prenijela je na svoju djecu i unuke koji s radošću dočekuju Božić. Baka Danica i njena snaha Svjetlana cijeli dan su pripremale tradiconalna jela, njen sin Dragan i unuk Danijel (26) pripremali su meso, 22-godišnja Danijela salate i druga slana jela, dok je jedanaestogodišnja Dolores kitila jelku i pravila kolače.
"Prije je to sve bilo mnogo skromnije. Pravili su se veliki hljebovi i velike pogače, velike šerpe čorbe, pekao se grah s mesom, jer smo gajili ovce i svinje, pravili smo jelo češke, pite i sarme, a danas se svašta priprema. Prije smo bili siromašni, bilo nas je po sedmero djece. Kuće su bile male, bez kupatila i struje. Danas se mnogo bolje živi", rekla je baka Danica u razgovoru s ekipom portala Klix.ba.
Prije je bilo mnogo skromnije
Prije mnogo godina, kada je ona bila dijete, jelke su se kitile bombonama, suhim šljivama i jabukama, te orasima.
"Uspjeli smo da zadržimo običaje. I danas sijemo pšenicu, ali ne šaramo pogače kao ranije. Pogača bi se držala tokom Božića i onda bi se od nje pravila popara ili bi se stavljala u grah. Nije bilo velikog izbora kolača. Bili su to kolači s orasima i medom, a sada ima raznih kolača", kazala je baka.
Istakla je kako je vrlo ponosna na svoju djecu i unuke jer su nastavili njegovati vjerske običaje.
"Lako je prenijeti to na djecu kad ona žele to primiti, ali kada ne žele onda je teško. Ja sam najsretnija što imam ovakvu djecu i unuke", kazala je sa suzama u očima Danica.
Običaji se ne poštuju kao ranije
Njen sin Dragan, koji živi sa svojom porodicom u kući prekoputa Danicine, kaže da se prije više držalo do običaja nego sada.
"Jelke kite dosta ranije, neki i u 11. mjesecu, a običaj je na Badnje veče. Sada se ljudi i manje druže sa svojom prodicom, a to je veom važno", kazao je Dragan. Njegova porodica na svako božićno jutro prvo posjeti baku i djeda kod kojih doručkuju, a potom idu u crkvu. Nakon toga posjećuju drugu rodbinu i prijatelje. Drugi dan nakon Božića, na Stjepan dan, rodbina i prijatelji dolaze njima.
"Tu tradiciju preuzeli smo od Draganovih roditelja. Sada nas ima mnogo manje jer se dosta rodbine razišlo po svijetu nakon rata", kazala je Draganova supruga Svjetlana.
Draganov sin Danijel je prvi koji otvori kuću svog djeda i bake na Božić. Tako je ostalo i sada kada ima 26 godina.
"Dok smo bili mlađi prvo bismo večerali, pa bismo Danijela i ja otišli na ponoćku i onda vani. Ali bez obzira na to koliko kasno došli kući, uvijek smo rano ustajali. Ja se na Božić budim u šest sati ujutro i idem kod djeda", rekao je Danijel.
Najteži prvi Božić u izbjeglištvu
Dragan i njegova supruga Svjetlana pamte mnogo Božića, ali najteži su im bili oni koje su proveli u izbjeglištvu u Njemačkoj.
"Jedino se promijenilo to što prije nije bilo toliko poklona, a danas ih ima mnogo. Kada smo bili u izbjeglištvu nismo mijenjali običaje. Dragan je napravio jasle od grančica koje je našao u parku i to čuvamo i danas. Najteže mi je bilo 1995. godine, kada nam je u Hamburgu došao svećenik da poškropi kuću. Pitao nas je odakle smo i kada smo rekli da smo sa Stupa obradovao se, jer je njegov svećenik isto bio odatle. Nije nam htio naplatiti, kazavši da smo izbjeglice, ali uspjeli smo ga nagovoriti da uzme novac. Bilo je tužno jer smo daleko od svog doma, a i neka radost jer je to bio čovjek s naših prostora", rekla je Svjetlana.
No, Draganu je najteže pao Božić 1992. godine. Prvi Božić u izbjeglištvu.
"Tada je rođena Danijela, 13. decembra. Svjetlana se teško razboljela i bila je četiri mjeseca u bolnici. Na kraju je ostala bez bubrega. S tom bolešću rodila je i Dolores, ali je sada hvala Bogu dobro", rekao je Dragan.
Kada su se vratili kuća im je bila oštećena od granata i svi su im rekli da je vjerovatno nikada neće moći sanirati kako bi se u njoj moglo živjeti. No, Dragan se zarekao da će do sljedećeg Danijelinog rođendana (13.12.1997.) obnoviti kuću i da će njen rođendan i Božić proslaviti u njoj. Tako je i bilo.
"Poslije smo napravili ovu kuću i odvojili se. Bilo je teško nakon rata. Samo je Dragan radio. Ali dobro je sada", kazala je Svjetlana.
Božić je vrijeme okupljanja porodice
Od običaja promijenili su samo to što Dragan više ne ide u crkvu. Kaže da je to prepustio mlađima.
"Božić je vrijeme okupljanja porodice i iščekivanja. Čim se počne bližiti Božić budem ispunjen. Trudimo se da to vrijeme provedemo zajedno s porodicom jer je to danas teško s obzirom na to da svi rade. Mi nikada nismo imali problema s djecom. Uvijek su bila skromna i zahvalna. Učili smo ih običajima i danas oni idu češće u crkvu nego mi", kazali su Dragan i Svjetlana.
Dolores dobija poklone
Danijel i Danijela su danas zaposlene osobe. Kod njih se promijenilo to što više ne dobijaju poklone već daruju. Jedanaestogodišnja Dolores je ta koja ih dobije najviše.
"Sada nemamo toliko vremena kao ranije i pred Božić dosta radimo pa ovo vrijeme praznika iskoristimo i za to da se odmorimo. Više ne izlazimo kao prije, već se okupimo kod svojih prijatelja ili oni dođu nama", kazali su Danijel i Danijela.
Iako je još djevojčica, Dolores je shvatila ko su Sveti Nikola ili Djed Božičnjak.
"To je moja sestra Danijela. Ali nije mi krivo jer dobijem lijepe poklone", kazala je Dolores koja na Badnje veče nosi svijeće i moli se Bogu te svim prisutnima podijeli kolače koje sama pravi.
Vrata porodice Lukić, kao i svih katolika, večeras i sutra će biti širom otvorena za porodicu, prijatelje i drage komšije s kojima će podijeliti radost povodom najvećeg katoličkog praznika Božića.
