Grebovići žive na rubu egzistencije
302

Dječak Mirsad sakupljao željezo kako bi prehranio porodicu

Piše: E. Mehić
Foto: Klix.ba
(Foto: Klix.ba)
Da li možete zamisliti kako je živjeti u 21. stoljeću bez struje? Šestočlana porodica Grebović iz Perinog Hana kod Zenice posljednje dvije godine živjela je u kući koja nije imala struju, ali uz pomoć dobrih ljudi svjetlo se vratilo u njihov skromni dom.

Grebovići već nekoliko godina žive na samom rubu egzistencije. U protekle dvije godine živjeli su bez struje, u hladnoj kući, ali uz pomoć dobrih ljudi uspjeli su donijeti svjetlost u svoj dom, uz pomoć agregata koji su kupili od novčane pomoći, ali i toplotu nakon što su dobili nešto malo drva kako bi se grijali ovu zimu.

Izdržavali su se prodajom starog željeza koje je sakupljao 58-godišnji demobilisani borac Esad Grebović, otac petero djece koja su i pored svih problema, nasmijana i sretna.

"Radio sam sa starim željezom, činjenica je da se zarađivalo po 30-ak maraka po jednom sakupljanju koje je znalo trajati danima, ali prije mjesec dana, prije nego je pokrenuta akcija, imao sam povredu i bio sam prisiljen da ležim. Iako nisam htio da moj sin, 11-godišnji Mirsad, radi taj posao, on je insistirao, a u jednu ruku, od toga smo i živjeli. Radnicima koji rade na koridoru 5C Mirsad je za kratko vrijeme postao drag i zavoljeli su ga zbog njegove iskrenosti, pa su sve što je bilo za baciti, davali njemu", govori nam Esad, vidno ponosan na svog 11-godišnjeg sina, koji je nekoliko dana svojoj porodici donosio novac za hranu, te dodaje:

"Ujutro je išao u školu, poslijepodne je sakupljao željezo. Kada bi se vratio, dao bi mi 10 KM koje je dobio i kazao: 'Evo babo, može nam bit za ručak'".

Situacija u porodici Grebović bila je veoma teška i još uvijek je. Djeca nikada nisu imala igračke, kao ni televizor, jer nisu imali struju. Uskraćeni su za djetinstvo, prerano su odrasli, ali su željni znanja, novih pobjeda i uspjeha u životu. Uprkos teškoj situaciji, Esadu nije jasno kako je njegova kćerka uspjela prolaziti odličnim uspjehom u školi, pa se pita kada je stigla učiti...

"Moja ljepotica Rahima, koja ide u sedmi razred, odlična je učenica i u posljednje tri godine ima sve petice. Često sam sebe znao upitati, kako uopće uspije učiti kada nemamo struje? Bilo je dana kad nismo imali ni svijeća, pa smo u 16:30 znali leći spavati, jer ne vidi se ništa i jedino to nam preostaje, kad je stigla učiti, ne znam", izjavio je Esad.

Za svoj odličan uspjeh Rahima mjesečno ima 100 KM od fondacije Hastor i to je jedino primanje koje ova porodica ima, kako kažu, ni za dječiji doplatak se nisu mogli izboriti.

"Stipendija od Fondacije Hastor u iznosu od 100 KM rasporedi se na nas šestero za mjesec dana. Dječiji doplatak, koji je zakonom regulisan, nisam mogao dobiti, jer nisam imao 16 KM za četiri rodna lista za djecu da izvadim", govori razočarano Esad, koji je nakon traženja pomoći od načelnika Zenice dobio odgovor da se zakon ne može mijenjati samo radi njega.

Mnogi dobri ljudi su posljednjih dana pružili pomoć Grebovićima u vidu prehrambenih i odjevnih sredstava, ali njihov najveći problem je krov nad glavom, koji nije njihov.

"Hvala Bogu, sada hrane imam, i uz Božiju pomoć i pomoć dobrih ljudi može nam biti do ljeta. Međutim, nije mi riješeno stambeno pitanje, a struje nismo imali dvije godine. Kupili smo sebi agregat od novca koji smo dobili, pošto sam elektrotehničar, sam sebi sam sve razveo i sada gledamo i televizor koji smo dobili od dobrog čovjeka iz Švicarske", govori Esad u razgovoru za Klix.ba, te dodaje da mu je još samo potrebna motorna pila i brašno, kako bi mogao raditi i osigurati hljeb na stolu za svoju porodicu.

Porodici Grebović može se pomoći putem računa otvorenog kod "Raiffeisen banke", filijala Zenica. Broj računa 161 055 000 000 0032, na broj 095505428-3, na ime Esad Grebović, Mutnica 66, Zenica.

Uplate iz inozemstva mogu se ostvariti putem "Raiffeisen banke", SWIFT code RZBABA2S, IBAN code - BA391612550012373543, također na ime Esad Grebović, Mutnica 66, Zenica.