{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Deminere u BiH osiguravaju "fiktivnim ugovorima"

S
15.10.2010. u 20:45
0
12
Deminere u BiH osiguravaju "fiktivnim ugovorima"
0
Deminere u BiH osiguravaju "fiktivnim ugovorima"
Foto: Ilustracija
Još 1.400 kvadratnih kilometara, ili tri posto teritorije BiH, je pod minama. Više od sedamsto miliona KM potrebno je da se sve to očisti, a što najvjerovatnije nećemo doživjeti do 2019, kako je planirano strategijom...
Bez mina za deset godina - teško

Naime, strategijom je predviđeno da se ovaj dio teritorije očisti od 2009. do 2019. godine, ali to se najvjerovatnije neće ispoštovati, budući da je svake godine potrebno izdvojiti 80 miliona KM, a već prve godine realizacije strategije (2009) izdvojeno je 50 miliona KM, potvrđeno je za Sarajevo-x.com u Centru za uklanjanje mina BiH (BHMAC).

U našoj zemlji posao deminera radi oko 3.000 ljudi... Uslov da bi se bavili tim poslom jest da su punoljetni, imaju minimalno SSS, da se protiv njih ne vodi krivični postupak, pribave ljekarsko uvjerenje da su zdravi, te polože ispit koji slijedi nakon obuke od tri sedmice. Nakon toga dobivaju akreditaciju deminera i spremni su za posao u kojem se i najmanja greška skupo plaća...

Jedan od njih je Mustafa Mesić, bivši borac Armije BiH, koji se prijavio 1997. godine za ovaj posao, budući da drugog nije bilo. U početku je, kaže on, posebno tokom obuke, bilo straha i radilo se daleko sporije nego danas.

"Već odavno sam se prestao plašiti mine. Nama problem najviše predstavlja konfiguracija terena, odnosno da li su mine pod velikom travom, u šiblju i slično. Problem ih je naći. A, što se tiče mina, svaka je ista", priča Mustafa za Sarajevo-x.com, koji u šest mjeseci radi oko 100 dana.

Hrvatski demineri nakon 10 godina u penziju, naši to još čekaju

Jedan od problema je taj što nema uvijek posla i "što se dosta sjedi kući". Kad ima posla, Mustafa ustaje sat-dva ranije kako bi mogao popiti kafu. Potom odlazi na teren gdje se ujutro isplanira šta će se raditi taj dan. Radni dan od osam sati sadrži pet sati rada u minskom polju i tri sata odmora.

Mustafa je nezadovoljan zbog toga što, naprimjer, njegove hrvatske kolege nakon 10 godina bavljenja deminerskim poslom stiču uslov za odlazak u penziju. Naš sagovornik i njegove kolege će još čekati da to zaživi i u našoj zemlji, mada su nam u BHMAC-u rekli kako rade na ovome.

"Ne vjerujem da će se to uskoro riješiti. Već sad kod nas ima više penzionera nego zaposlenih i našoj državi ne trebaju novi penzioneri", govori Mustafa.

Osim u BiH, uklanjao je mine i u Hrvatskoj, Afganistanu... U Afganistanu demineri dobivaju 1.500 dolara mjesečno, a odmaraju tek svaki drugi petak. Ali su sretni, jer zarađuju makar i malo više nego kad rade u našoj zemlji.

"Jedan od problema je i što firme ne prijavljuju radnike. Od 3.000 deminera barem pola ih nije prijavljeno... Ja sad jesam, ali zato pola radnog staža kao deminer nisam bio prijavljen", kaže naš sagovornik.

Tražeći objašnjenje o ovom pitanju, odgovor smo dobili od Svetlane Trifković iz Službe za odnose s javnošću BHMAC-a. Ona nam je rekla kako ne može govoriti o procentu neprijavljenih deminera, kazavši kako nisu rijetke greške koje prave deminerske organizacije, zbog čega se dešava da se obustavljaju dalji radovi, ili da se demineri udaljavaju s posla.

Ranije ugovori o djelu, sad prijavljeni samo kad ima posla

"Svaki deminer mora imati odgovarajuću polisu osiguranja i prijavu u PIO-u. Ako to nije slučaj, onda se poduzimaju navedene mjere. Ima puno grešaka koje utvrdimo na terenu. U posljednje dvije godine smo učinili mnogo kako bi demineri bili prijavljeni na PIO barem u periodu dok su angažirani na nekom projektu, pa makar to bilo i dva, tri mjeseca u godini" kazala je Trifkovićeva, dodavši kako deminerske organizacije ne žele držati radnike prijavljene i onda kad nema posla. Zbog toga je, kaže, ranije bilo dosta ugovora o djelu i demineri su u dosta slučajeva radili neprijavljeni.

Trifkovićeva dodaje kako su i oni čuli da pojedine deminerske organizacije sklapaju "svakakve ugovore" s radnicima, odnosno da prave svakakve ugovore s osiguravajućim kućama koje uopće ne djeluju u našoj zemlji, zbog čega se, logično, kasnije javljaju problemi s isplatom naknade u slučaju nesreće.

"Mi smo stoga od nadležne institucije pribavili listu s validnim osiguravajućim kućama, kojih je 20-ak u BiH, te tu listu prošlog mjeseca proslijedili deminerskim organizacijama tražeći da ubuduće sklapaju ugovore isključivo s osiguravajućim kućama s te liste. Dešavalo se da prilikom stradanja deminera porodica teško može naplatiti naknadu od osiguravajućih kuća, pa su morali ići na sud. Mi to svakako želimo spriječiti", kazala je Trifkovićeva, dodavši da je istraga o "fiktivnim ugovorima", odnosno malverzacijama, posao za inspekciju rada.

Dnevnica 50-60 KM, nekad za mjesec ni marku

Bili prijavljeni, valjano osigurani ili ne, deminerima valja raditi. Naš sagovornik, deminer Mustafa Mesić, nam je kazao kako im firme isplaćuju dnevnicu 50-60 KM, kad ima posla, te da su svi demineri isto plaćeni, bez obzira na radni staž ili iskustvo u ovom poslu. Ako cijeli mjesec nema ni dana posla, deminer neće dobiti ni marku. Dakle, oni za koje firma ne plaća doprinose, ako još nema posla, nemaju nikakvu sigurnost, a ni novac.

Upravo ovih dana Mustafa je bez posla. To vrijeme koristi da se relaksira uz sport, da sjedne s prijateljima, bude s porodicom... I željno iščekuje novi angažman.

Iz BHMAC-a su nam rekli da je od 1997, kad se počelo s uklanjanjem mina u BiH, do danas stradalo 109 deminera, od čega 44 smrtno.

U našoj zemlji je poslije rata, uključujući i deminere, od mina stradalo 1.669 osoba, od čega 588 smrtno.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: