Ekipa Oslobođenja posjetila ga jučer, baš kada se spremao da napusti Tuzlu i vrati se u svoj Zvornik. Iz grada na ljepotici Drini protjeran je u ratu, ali se vratio još 2002. godine.
"Nije me strah da se vratim u svoj Zvornik. To što su ovi momci uradili, to je bila samo nekakva mržnja, a zbog čega, ja ne znam. Ne znam da li su imali nešto protiv mene, jer ja stvarno ni sa kim nisam u lošim odnosima. Nije me strah, hoću u Zvornik, gdje sam rođen i gdje sam naučio da živim. Ako im je stalo da me ubiju, nek me ubiju, ali otići neću na njihovu žalost", kazao je Nezir.
Ovog 74-godišnjeg džematliju i njegovog sina Fehima fizički su napala trojica mladića, kada su u četvrtak ujutro krenuli da obave bajram-namaz.
"Sa mnom je bio moj sin koji je došao iz Austrije, i koji je izrazio želju da zajedno odemo na bajram-namaz. Došli smo do škole, to je na pola puta između džamije i moje kuće. Ti ljudi su izašli pred nas, nisu psovali, lijepo smo pričali i odjednom su upitali spominje li se ovdje islam. Ja sam rekao naravno da se spominje, i iznenada sam osjetio jak udarac", priča povrijeđeni Nezir.
Pao je na zemlju i izgubio svijest, ali su ga oni nastavili udarati. Sin mu je pokušao pomoći, ali mu nisu dali, te je i sam u naguravanju zadobio vidljive tjelesne povrede.
"Rekli su mi idi kući, stavljaj obloge, i to je to. Međutim, meni se počelo mantati. Osjećao sam se kao da tonem negdje, počeo sam povraćati krv. Došao sam ovdje u Tuzlu, gdje su mi rekli da imam lomove, potres mozga. Boli me ova kost što je slomljena, oko me boli, i malo mi se muti u glavi. Malo zamuckujem kada govorim. Bolovi su se umanjili otkako sam operisan", rekao je na kraju Dardagan, te dodao da ukoliko bude živ i zdrav, obavezno ide na bajram-namaz za hadžijski Bajram.
Policija je zbog ovog incidenta uhapsila 25-godišnjeg R. Z. iz Osmaka.
