Razgovarao: Asim Bešlija
Gospodine Senkiću, 'Front' se u posljednje vrijeme izuzetno okomio na premijera RS Milorada Dodika. U šali bi se moglo reći - najlakše je po Dodiku! Zbog čega ste kao malo ko, principijelni u pogledu Dodika?
Dodik je takav kakav je i niko njega ne može mijenjati, pa čak ni mi konstantnim skretanjem pažnje na njegov fašizam, kriminal i ratno huškaštvo. Mi medijskom kampanjom protiv Dodika, odnosno protiv Dodikovih nenormalnih poteza, ne pokušavamo utjecati na njega ili njemu mijenjati svijet, već pokušavamo promijeniti svijest građana u RS-u, kojih vjerujemo ima još normalnih, kao i svijest predstavnika Međunarodne zajednice sa uspavanim Lajčakom na čelu, koji u stvari jedini mogu učiniti šta konkretno kako bi se zaustavilo Dodikovo divljanje nad narodom, prvenstveno nad narodom u RS-u, jer svojim fašizmom, kriminalom i promocijom četničke i ratne retorike ide na štetu samo i jedino Srbima u RS-u. I ne samo u RS-u. Evo, ja kao Srbin u Federaciji ne želim odmazdu, ne želim neugodnosti, želim da živim sa svojim drugovima Bošnjacima i Hrvatima bez ikakvog opterećenja i u zemlji koju jedinu volim i priznajem. Znači, ne želim teret četništva, ratnog zločina i srpske hegemonije na svojim leđima, jer sam jedan od nerijetkih Srba koji se opredijelio za zajedništvo i život u normalnoj, jedinstvenoj BiH, zemlji po mjeri svih njenih građana.
Nastojite se boriti i protiv oživljenih fašističkih organizacija poput Ravnogorski četnički pokret, 'Izbor je naš' i drugih koji normalno funkcioniraju na području Republike Srpske. Čini se da imate slabu podršku u tome?
Slaba podrška u našim nastojanjima da se zabrani rad organizacijama koje promoviraju fašističku ideologiju nije bila iznenađujuća. Većina poslanika u entitetskim i državnom parlamentu su članovi, neki čak i počasni članovi organizacija kao što su Ravnogorski četnički pokret, Srpski narodni pokret „Izbor je naš“, Croatia libertas itd. I to nas nimalo nije iznenadilo. Iznenadila nas je podrška koju su im pružili pojedine kolege Bošnjaci, poslanici iz bošnjačkih nacionalističkih stranaka kao što su SDA i Stranka za BiH, koja je ujedno i najkriminogenija stranka u modernoj istoriji BiH. Pa, kako očekivati veliku podršku od predstavnika vlasti, koji su i izdali rješenja za legalan rad takvim organizacijama? Znači, ne samo da nismo imali podršku, nego smo imali i prijetnje fizičkom likvidacijom, zbog čega sam recimo u aprilu ove godine išao u Bijeljinu na gostovanje u emisiju na ovu temu, pod pratnjom policije u oba pravca. Mi od predstavnika naše vlasti u samom početku nismo ni očekivali da će poduzeti nešto po ovom pitanju, tako da smo direktno išli sa javnim pozivom visokom predstavniku Lajčaku da spriječi širenje fašizma u srcu antifašističke Evrope, ali reakcija je naravno izostala. Već sada nas ni to ne čudi, i čak očekujemo da Lajčak odigra glavnu ulogu u rušenju integriteta Bosne i Hercegovine.
Vi ste toliko glasni u osudi vlasti RS i samog premijera Dodika, da bi se vrlo lako moglo desiti da se Dodik i njegovi medijski egzekutori ponovo okome na Tuzlu. Bojite li se toga jer je skoro bilo pokušaja da se i Tuzla čija je multietničnost preživjela, počne nacionalno cjepkati?
Pokušaji cjepkanja Tuzle aktuelni su još, mada su se malo primirili kako bi prevarili birače na predstojećim izborima i dobili što veći broj mandata u OV Tuzla. Ali ovdje vas moram ispraviti. Pokušaji o podjeli Tuzle na nacionalne općine dolaze i od SNSD-a, ali u najmanjoj mjeri. Možda zato što u Tuzli nisu parlamentarni, a neće ni biti. Jedna druga stvar je mnogo važnija i opasnija za Tuzlu. Sastanak na kojem se kovao plan o podjeli Tuzle organiziran je u režiji tuzlanskih SDA i HDZ-a, a na taj sastanak oni su pozvali i predstavnike SNSD-a. Stvar je vrlo jasna – svi su isti. Svi su podjednako veliko zlo za BiH, i ostat će zlo dok građani ove opljačkane zemlje ne shvate da je dosta prevara i da je egzistencijalni interes mnogo veći od nacionalnog. Jer bez egzistencije nema ni nacije.
Vaše Udruženje građana se u javnosti nekako iznenada pojavilo i brzo je postalo poznato po vrlo oštrim stavovima spram situacije u našoj zemlji. Šta je vaš primarni zadatak koji ste si zacrtali, osim naravno borbe protiv vlasti RS?
Borba protiv vlasti u RS-u nije naš primarni zadatak. Naš primarni zadatak je borba protiv kriminalizirane vlasti na svim nivoima u BiH, ne samo u RS-u. Trenutno je kabadahija Dodik najaktivniji fašista i kriminalac u BiH, pa se vjerovatno stvara privid da smo svo djelovanje usmjerili na njega. Ali nismo. Premijer Federacije BiH nije ništa manji kriminalac od njega, samo što sve radi tiho. Isti su i većina kantonalnih premijera, ministri, poslanici.... Prošli mjesec smo se javno zgrozili na postupak bivšeg prvog čovjeka Armije BiH Sefera Halilovića, koji je zajedno sa poslanicima iz SDA i Stranke za BiH izdao BiH na sjednici državnog parlamenta. Samo što njegova izdaja mnogo teže pada. Halilović je pomogao da se odbije inicijativa da se na sjednicu Parlamenta uvrsti tačka dnevnog reda: Informacija o odlikovanjima koje je od 1992. do 1995. uručio najtraženiji ratni zločinac Radovan Karadžić. U tom trenutku, kolege Bošnjaci su se bratski solidarisali sa kolegama Srbima i zaštitili ih jer 80% poslanika iz RS-a nosi ta priznanja.
Generalno govoreći, šta je za vas najveći problem Bosne i Hercegovine 13 godina od kraja rata?
Možda će zvučati malo bezobrazno, ali šta ćemo, takvi smo. Ne volimo problem upakovati da izgleda bezbolnije... problem je ipak problem i treba ga rješavati. Najveći problem 13 godina nakon rata, problem koji stvara sve nevolje u ovoj državi su – građani BiH. Tri stada ovaca, koja su zbog nemara svojih čobana skoro oboljela od bruceloze. Aktuelni političari će sigurno ostati čobani i spasa im nema. Ali društvo, ponajviše nevladin sektor, mora uložiti sve napore kako bi se građanima BiH pokušala promijeniti svijest. To je vrlo težak zadatak, ali ne treba odustati od njega.
Zbog čega insistirate da Visoki predstavnik rješava neka otvorena pitanja kada je sam rekao da se preko njega neće voditi dnevna politika i da će primat u rješavanju problema imati domaće institucije?
Pa, u tom slučaju nam visoki predstavnik i ne treba. Bilo koji građanin za 40 000 KM mjesečno može raditi njegov posao. Dobro je to on smislio... još ćemo pomisliti da je on ustvari najpametniji visoki predstavnik do sada. Jer ipak, sjediti i tako dobro zarađivati, malo ko može. Doduše, on se brine... svaki drugi dan zbog nečije glupe izjave. On ne može da spava. Pa, nismo imali zabrinutijeg a uspavanijeg visokog predstavnika. Mi mu predlažemo da ode kući i funkciju prepusti kakvom radiši, koji će radeći zaboraviti na svoje brige i plaću trošiti na pametnije stvari, a ne na antidepresive.
Gdine Senkiću, vjerujte li vi da postoji istinski konflikt na političkoj sceni, koji se najčešće ogleda u prepucavanju Dodika i Silajdžića, ili je to više neka osmišljena predstava za javnost?
Vjerujemo da među njima ne postoji nikakav konflikt. Ta dva kriminalca i izdajnika vlastitih građana su izvršili probu na proteklim općim izborima. Uspjelo im je, jedan drugoga su doveli na vlast, i onda su se lijepo dogovorili da tako i nastave kako bi sačuvali fotelje. Ali to niko ne uspijeva objasniti građanima... onim ovcama od maloprije.
Slijede lokalni izbori u BiH. Ponovo se izgleda koristi ista matrica – narod se zastrašuje, obećavaju se nerealne stvari poput ukidanja RS ili njenog otcjepljenja, stvara se nacionalna netrpeljivost, i tako još jedan krug. Malog čovjeka i njegovog života nigdje. Kako ovo komentirate, odnosno činjenicu da ljudi uvijek iznova nasjedaju?
Rat je učinio svoje. Niko nikome ne vjeruje. Dovoljna je mala iskrica, zabrinjavajuća izjava nekog od čobana... i stvar je završena. Od silnih nacionalnih interesa narod zaboravlja da je gladan. Zamazanih očiju nacionalističkim bojama ne vide zgradu Vlade RS-a i svoje plate i penzije. Ne vide plate entitetskih i državnih poslanika... koji im se smiju u oči. Bosanski narod je vrlo čudan i svaki komentar na ovo nije validan. Jer ovo što se dešava u BiH je slučaj za istraživanje najvećih svjetskih umova... mada sumnjamo da bi i oni došli do konkretnih rezultata.
Omiljena tuzlanska tema je Vasilije Kačavenda. Iako je dokazani nacionalista, čak i lažov, čovjek koji je u ratu blagosiljao ratne zločine, otimao imovinu nesrbima zarad proširenja svoje eparhije u Bijeljini, ništa se nije promijenilo i on i dalje regularno dolazi u Tuzlu. Niko ga ne bojkotuje.
Pa, ne bih baš rekao da ga niko ne bojkotuje. Tuzla je na svu sreću najzdravija sredina u BiH. U Tuzli je tokom rata ostao veliki broj Srba, mada se to uporno pokušava predstaviti lažnom činjenicom. Nije laž, ja sam jedan od njih. Protiv zločinca i mogućeg pedofila Kačavende je prvenstveno srpska populacija u Tuzli. I bojkotovan je od njih. Na naš poziv na bojkot njegovih liturgija odazvali su se tuzlanski pravoslavci. Ali Kačavenda uvijek spreman na laži i prevare, povede „vjernike“ iz Bijeljine, Doboja, Brčkog... i njima laže i sije mržnju. „Front“ će naravno i dalje, konstantno mrsiti račune zločincu Kačavendi, koji me je čak javno na liturgiji i izopćio iz Srpske pravoslavne crkve. Eto, debil je sebi dao čak i ulogu Boga te određuje ko je vjernik a ko ne.
Tuzla je uprkos brojnim napadima na njeno multietničko biće, uspjela preživjeti kao jedna od rijetkih građanski svjesnih sredina u BiH. Kako to da Tuzlu nije zahvatio primitivni nacionalizam i gotovo cjepkanje krvnih zrnaca na nacionalnoj osnovi?
Ja to volim nazvati „specifičnost sredine i datog momenta“. Tuzla je još jedan dokaz zašto se svim silama treba boriti protiv nacionalizma u BiH. U Tuzli od prvih višestranačkih izbora još nije pobijedila nijedna opcija osim građanske. U Tuzli nacionalisti nemaju šta tražiti. Eto, sada pokušavaju narušiti biće Tuzle, ulažu ogromna sredstva u to, ali građani Tuzle već imaju izgrađenu svijest, vide šta se dešava u ostalim dijelovima BiH, i sigurno neće nasjesti podvalama nacio-fašista iz SDA i HDZ-a koji na sve načine pokušavaju da sruše multietničko biće Tuzle po već ustaljenim šablonima. Protiv tog zla Tuzla će se uvijek boriti.
Za kraj, vidite li osobu, političku stranku ili neku drugu grupaciju koja bi bila nada za ovu zemlju odnosno koja bi mogla ponuditi alternativu napaćenim građanima koji i dalje glasaju za stranke koje su ih odvele u rat?
Ne. Trenutno na vidiku nikog. Čast svaka građanskim strankama koje makar malo uspijevaju sačuvati bosanskog bića i duhovnosti. Ali problem je u nečem drugom. Ovoj zemlji je pod hitno potrebna smjena generacija. Ovoj zemlji trebaju mladi i neopterećeni ljudi. Ovi metuzalemi im sigurno neće lako prepustiti budućnost zemlje. Zbog toga je „Front“ pozvao mlade ljude da se kandiduju na listama građanskih stranaka za predstojeće izbore, kao i građane da glasaju za njih, jer samo mlad čovjek, misleći na svoju budućnost, može misliti i na budućnost ove zemlje. Ovu zemlju vode starci... za te starce glasaju starci. I to je najveći problem. Svaki pametni mladi čovjek u BiH će izaći na predstojeće izbore i glasati za svoju generaciju, za svoju budućnost, a svojim roditeljima, djedovima, nenama i bakama taj dan posakrivati lične karte.
