Svima je neobično vidjeti da žena popravlja automobil, radi u fabrici, rudniku, kao vozač, a posebno da upravlja šinskim vozilom, tramvajem.
Tako i priča Jasminke Kurtić začudi mnoge, a najviše one koji kada u tramvaj uđu, na mjestu vozača vide ženu. No ona se ne da omesti, jer tvrdi kako žene svakako obavljaju mnoge poslove bolje nego muškarci.
Ekipa Agencije Anadolija (AA) odlučila je sklonište od jutarnje kiše potražiti u tramvaju GRAS-a i tako saznati od Kurtić kako je tekla njena životna priča.
Svoj životni poziv izabrala je prije skoro 30 godina. U vrijeme kada je tražila posao, nije baš bilo lako pronaći ga. Završila je tekstilnu tehničku školu 1980. godine, a pet godina poslije počela je raditi u fabrici Alhos. Fabrika joj je bila, prisjetila se, odvratna, a osjećaj kada dođe pred kapiju i mora na posao veoma ružan.
"Nisam voljela raditi u toj fabrici, ali sam voljela da radim, da imam posao. Vozeći se ujutro tramvajem do posla, izgledalo mi je fino kad vidim vozača, sjedi i vozi, lijepo mu, ništa ne radi. A ja moram u fabriku da radim ono što mi se ne radi. Izašao je konkurs za vozače i ja sam predala papire", ispričala je Kurtić.
Njen otac također je bio vozač tramvaja, ali nije se slagao sa izborom svoje kćerke. No, Kurtić je bila odlučna. Smatrala je da će je ovaj posao usrećiti, primljena je i počela je voziti tramvaj. Tada nije bilo baš puno žena koje su radile taj posao, a onih i što je bilo bile su starije od nje bar po 15 godina. Nije bila uobičajena praksa da žena vozi tramvaj, pa tako ni kolege nisu reagovale na neki dobar način.
"Ne bih se prisjećala kako su kolege reagovale na to što sam žensko. Nije bilo jednostavno. Većinom su vozači muškarci. Ja po prirodi volim držati distancu. Uspjela sam se izboriti s njima, jer nisam puno ulazila u rasprave", kazala je Kurtić.
Iako nije imala veliki izbor kada je birala svoj životni poziv, nikada nije požalila što je odabrala voziti tramvaj. Dok priča, uz osmijeh na licu prisjeća se kako je sve izgledalo tokom proteklih 29 godina. Sretna je i što do sada nije imala problema ni neprijatnih situacija zbog toga što je žena koja vozi tramvaj.
"Trudim se da odradim svoj posao i onda sve prođe lagano i fino. Iskreno da kažem, i nisam požalila. Mislim da sam se najviše zadržala ovdje, jer nemam neki kontakt ni sa kim, ako ne moram. Ako mi se ne priča, ne moram ni sa kim ni pričati, ne moram se nikome nazor ni smijati. Sama svoj gazda", istakla je Kurtić.
Nikada nije dopustila da bilo ko pravi razliku između nje i muškaraca koji voze tramvaj. Svakog dana trudi se pokazati da su žene jednake kao i muškarci, i da neke poslove mogu obavljati čak i bolje. A na pitanje ko bolje vozi tramvaj, kroz smijeh je rekla: "Žene su u svakom slučaju sposobnije od muškaraca u svemu, pa je to i odgovor na pitanje ko bolje vozi tramvaj".
Baš kao što su se mnoge žene svijeta početkom 20. vijeka izborile za jednakost, tako je i Kurtić pokazala da ne postoji ta poslovna razlika između žena i muškaraca. U svijetu muškaraca, uspjela se izboriti za svoje mjesto i poštovanje. I pokazala da ne postoji nemoguće za ženu.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
