Taj 25. maj
0

Dan kada je mladost ugašena i dan kada se mladost rađa

Piše: Tatjana Sekulić
Dan mladosti, proslava Titovog rođendana, sađenje ruža i nošenje štafete mladosti je bilo nešto čime se ponosila bivša Jugoslavija. Taj dan je nekada bio najsvečaniji. Jugoslavija bi odijevala svoje najljepše ruho i svi su zajedno sjedili, svi su se zajedno smijali i niko nije razmišljao o različitostima, takve stvari nikome nisu smetale ili se barem tako činilo. Kada je sve to nestalo? Onda kada je nestala Jugoslavija? Ne, jer i danas ima jugonostalgičara... Nestalo je onog dana kad je s Ozrena ispaljena granata koja je ugasila 71 život... Onog dana kada je Dan mladosti postao Dan žalosti za mladim životima...

Iako se ne zna tačan datum Titovog rođendan, uvijek se proslavljao 25. maja. Tog datuma se Josipu Brozu Titu dodjeljivala štafeta mladosti koja je prethodno išla kroz cijelu Jugoslaviju. Do Titove smrti 1980. godine, štafeta mu se osobno dodjeljivala na stadionu JNA u Beogradu.

Poslije njegove smrti, štafeta se predavala predsjedniku Socijalističkog saveza omladine Jugoslavije sve do 1987. godine odnosno skandala kada je ponuđeni plakat za proslavu Dana mladosti u stvari bio prepravljeni njemački nacistički plakat, kopija djela "Treći rajh".

Oni, koji su osjećali žal za bivšom zemljom i oni koje ruka mržnje prema drugima, odnosno prema onima koje samo ime razlikuje od njih, nije dotakla nastavili su obilježavati Titov rođendan, odnosno Dan mladosti, no 25. maj nikada neće biti ono što je nekada bio. Dan mladosti zavijen je u crno te tužne 1995. godine kada je granata ispaljena s Ozrena prekinula mlade živote 71 osobe. 25. maja je danas Dan ubijene mladosti.

Na današnji dan, 25. maja 1995. godine u 20.55 sati granata koju su ispalile srpske vojne snage s Ozrena na tuzlanski korzo, glavno sastajalište mladih ubila je 71 osobu, a preko 200 ranila.

Ugašeni su mladi životi Tuzlaka... Djeca, djevojke i mladići ostali su zauvijek zaljubljeni, zaigrani i zbunjeni, kako i sam Balašević napisa u jednoj svojoj knjizi. Najmlađi među stradalima je bio i trogodišnji Sandro Kalesić. Njegova fotografija na kojoj je veseo i razigran i danas stoji u blizini tuzlanske Kapije.

Tuzla je ponovo zavijena u crno. Danas će brojne delegacije polaganjem cvijeća na Kapiji i Slanoj Banji odati počast stradalim mladim ljudima.

Ipak, ono čime se Tuzla ponosi jeste činjenica da je taj mali grad ostao oaza multietničnosti i multikulturalnosti. Aktivisti mladih za ljudi svjesni su da se porušeni mostovi moraju ponovo sagraditi... Neće da ispaštaju za zločine koje su počinili neki opsjednuti mržnjom, neki bez duše, neki neljudi.

Danas je blizu 100 mladih Beograđana, ali i mladih Srbije u devet sati krenulo s beogradskog Kalemegdana ka Tuzli da bi odali počast stradaloj tuzlanskoj mladosti. Krenuli su oni koji znaju za zločin, oni koji saosjećaju s majkama, one koje boli svaka suza roditelja.

Iako Dan mladosti više nikom ne znači ono što je nekada u brojnim gradovima se ipak obilježi i na prigodan način proslavi Titov rođendan. Mladi u Sarajevu, iako s bolnim sjećanjem na stradale Tuzlake, svake godine u kafiću Tito proslave rođendan maršala.

"Moramo dalje, moramo oprostiti, moramo nastaviti jer mi nismo odgovorni. Moramo cvijećem zamijeniti olovne vojnike koje nam poturaju i bježati od ruke mržnje koja nas pokušava dotaći", misao je kojom se vode mladi ljudi...

I dok mladi obilježavaju ovaj dan iz Tuzle, s mramornog spomenika posvećenog stradalima, odzvanjaju riječi Maka Dizdara:

Ovdje se ne živi samo da bi se živjelo Ovdje se ne živi samo Da bi se umrlo Ovdje se i umire Da bi se živjelo!