Kolumna
0

Da ti čiko nešto da

Sarajevo-x.com
E, pa našem kolektivnom licemjerju nigdje kraja. I dok se naše teško oboljelo društvo raspada iznutra, imamo i dalje snage braniti neke moralne i ine vrijednosti koje su, navodno, superiornije od onih koje imaju zemlje zapadnije od nas jer takve čistoće kakvu ugleda vrli putnik neki ovdje, nema, pa skoro, nigdje na svijetu. Sve to dok se ispod tepiha satkanog od šarene laže, štancaju pedofilski slučajevi.

Piše: Asim Bešlija

Bilo jednom, bilo dva puta, bilo tri puta. Pa, smo valjda već navikli da je,eto, pedofilija stigla u naše krajeve. Odnosno, da je uvijek tu i bila ali su se našli i neki da jasno i glasno progovore medijima o toj pošasti u tradicionalnim bosanskim mahalama, i do sada skoro po neviđeno, među vjerskim službenicima koji su, je li, također ljudi od krvi i mesa i skloni grijehu.

Bilo u Krajini, sad u selu kod Travnika, pa onda u Derventi, u Sarajevu, Tuzli, Tešnju, i tako dalje. Znači, ima toga, ima. Samo da bruka ne bi pukla, naše male sredine radije više vole držati jezik za zubima i nikome ne pričati dok djeca trpe traume i bivaju žrtvama pervertiranih staračkih umova koji svoje neostvarene seksualne fantazije iskaljuju na nejači koja ni kriva ni dužna biva žrtva. I po nekoliko puta. Jednom napasnika, drugi put roditelja koji je ušutkuju i treći put sredine koja samo što je na lomaču ne stavi.

Znači, gluhih bukovica ima kod nas sasvim dovoljno, ali koliko će ih se još otkriti, tek će nam vrijeme pokazati jer tek kako se u medijima počelo pričati o ovom najnovijem zlu, tako iskače jedan po jedan slučaj.

Ali travnička Gluha Bukovica je fenomen. Umjesto da stanu na stranu žrtve, tamo mještani evo već danima oderaše prste pišući peticiju, slušaj sad, protiv medija! Kao mediji su krivi što se uopšte o tome govori i što je lokalni vjerski službenik proglašen krivim za počinjeno krivično djelo. Naime, oni njega bez obzira na sve, smatraju nevinim. Nevin je možda i bio dok nije počinio zločin. Nakon toga, više nije. No, Gluha Bukovica ostaje gluha i mještani i dalje žive u uvjerenju da je sve u redu i da je sudska odluka ništavna.

Ono što svakako zaprepaštava svakog ko ne razmišlja tuđim mozgom, jeste činjenica da je toliko mračnjaštva i zatvorenosti u jednom malom mjestašcu, i da je oreolom tajne prekriveno mnogo toga što se dešavalo na prostoru jednog sela. Djeluje kao da se većina mještana dogovorila da neće priznati da se u njihovom selu desila pedofilija, iako jeste, i da će maltene porodica djevojčice koja je čiki morala dirati spolni organ na vjerskoj poduci, biti proglašena neuračunljivom. Da Bog sačuva.

'Gluhobukovcima' su krivi mediji koji su se drznuli uopšte izvještavati o tome pa su redom u skladu sa najboljim praksama bosanske tolerancije, napadali novinarske ekipe ne bi li im slomili glavu i kamere. Uprkos tome, istina se pojavila i potvrdila. Vjerovatno ni u najluđim noćnim morama u ovom seocetu zaglavljenom u nekoj godini srednjovjekovlja, vračanja i zakulisnih radnji, nisu mogli dosanjati da će sud u Travniku donijeti osuđujuću presudu. Ma koliko ona bila mala, i koliko nedostatna za uništeno dostojanstvo i sramotu koja je nanesena djevojčici i porodici, našoa se neko u sudu da se drzne da i vjerskog službenika osudi i pokaže barem komadiće pravne države na koju inače nismo navikli.

Zabrinjavajuće je, međutim, što je ovakvih sela puna Bosna, a i Hercegovina. Ovo je većinom ruralna zemlja, brdovita i kršna, i svako malo, neko selo u zabiti.

Onomad je i ovaj novinar bio u nekom selu kod Zvornika da napravi priču o uspješnom povratku, izgrađenim kućama, i tako dalje, kad tamo sukob između predsjednika Mjesne zajednice koji je nadležan za sve, i neke stanovnice koju on optužuje za pripadanje protivničkoj političkoj struji. Elem, namjerili se oni jedni na druge, a po nesreći ta stanovnica dala izjavu, pa je Predsjednik pratio novinarsku ekipu po cijelom selu kako bi saznao 'šta se to priča'. Elem, u jednom momentu je bila i opcija 'da se polomi novinarska oprema'. Ali uz malo diplomatije, sve se smirilo.

E, kad se u ovakvim sredinama dese stvari za koje niko ne smije znati, to je onda katastrofa. Sve će se uraditi da istina ne izađe iz sela i da se održi ta slika perfektnih tradicionalnih vrijednosti i svetosti porodice koja je na žalost mnogih odavno izblijedila, ali se valjda usljed prevelike ustajalosti zraka i zatvorenosti ove zemlje, to baš dobro i ne vidi.

I na kraju možda ovo i nije bitno. Naše 'vrijednosti' mi imamo čime pokriti. Nego šta ćemo za Veliku Britaniju? Eno tamo trinaestogodišnjak postao otac!