{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Da li direktor Tirak prijeti "pojedinim" portalima?

S
28.3.2012. u 13:42
0
61
Da li direktor Tirak prijeti "pojedinim" portalima?
0
Ibrahim Tirak, direktor Federalne uprave za inspekcijske poslove je ovih dana u čestim medijskim istupima informirao javnost u vezi sa brojnim pitanjima koja se odnose na akciju provjere legalnosti softvera. Sarajevo-x.com je u nekoliko navrata bezuspješno pokušavao doći do prvog čovjeka Federalne inspekcije. Konačno, dobili smo odgovore na neka od naših pitanja. Istina, gospodin Tirak svoje odgovore prvobitno nije ponudio nama, već putem jednih dnevnih novina.
Ibrahim Tirak, direktor Federalne uprave za inspekcijske poslove
Ibrahim Tirak, direktor Federalne uprave za inspekcijske poslove

Nakon što smo jučer objavili intervju sa direktorom Federalne uprave za inspekcijske poslove o posljednjoj akciji koju provodi institucija na čijem se on čelu nalazi, u našu redakciju stigle mnogobrojne reakcije.

Njegov prvi i najjasniji odgovor na brojna pitanja, koja su bosanskohercegovački privrednici postavili putem portala Sarajevo-x.com, je bio: "Imamo podatke da neki internet-portali, koji su komercijalni, izuzetno zarađuju koristeći nelegalne softvere".

Na koji način je direktorova izjava razjasnila nepoznanice u vezi sa porijeklom USB-stickova i softvera koji se na njima nalazi, odnosno da li su tu opremu provjerili i licencirali nadležni državni organi, a ne samo proizvođači te opreme? Ko je inspekciji dao tu opremu i kako deseci hiljada privrednika mogu uzeti zdravo za gotovo izjavu Ibrahima Tirka: "USB-stickovi koje koriste inspektori ne mogu naštetiti kompjuterima, odnosno podacima u vlasništvu BiH privrednika". Da li je gospodin Tirak kompetentan da da takvu izjavu? Da li se izjava Ibrahima Tirka može smatrati prijetnjom internet-portalima koji pišu o akciji Federalne inspekcije?

Gospodin Tirak ne želi reći odakle mu podaci o tome da neki internet-portali koriste ilegalne softvere? Da li su mu popis sumnjivih kompanija dostavile softverske kompanije, policija ili neko treći? Sigurni smo da su svi privrednici iznimno zainteresirani da znaju ko i na koji način prati njihovu upotrebu softvera.

Za razliku od nekih državnih dužnosnika, mi zakon shvatamo vrlo ozbiljno. Naš portal je, zbog velikog broja upita koje je dobio od svojih čitatelja i poslovnih partnera, otvorio temu o razlozima i načinu na koji se u konkretnom slučaju provode kontrole inspekcije. Zakon je jednak za sve i funkcija države bi morala biti da štiti male i srednje kompanije jednako ili više nego jake i moćne. Deseci hiljada ljudi su se osjetili ugroženim zbog osjećaja da je jedan državni organ počeo raditi u interesu nekoliko privatnih megakompanija. Kako odgovoriti našem čitatelju koji prodaje kancelarijski namještaj, a kome kupac nije platio isporučeni namještaj - zašto on ne može nazvati inspekciju i tražiti da odu u prostorije kupca, zaplijene neplaćeni radni stol, vrate ga prodavaču i utvrde kaznu za neplatišu? Zašto naš čitatelj mora plaćati skupe advokate i pet godina voditi postupak pred sudom da bi izdejstvovao svoje pravo, a najmoćnije svjetske kompanije "pritisnu dugme" i svojim potencijalnim "neplatišama" šalju inspektore koji primaju plaću od poreza domaćih građana i firmi?


Istovremeno, čitatelji našeg portala su nas informirali i o velikom broju "poslovnih lešinara" koji na razne nedozvoljene načine iskorištavaju akciju inspekcije radi brzog bogaćenja. Firme iz zemalja u susjedstvu, neregistrovani prodavači i razni lokalni mešetari koji putem cirkularnih emailova izvještavaju o posjeti inspekcije njihovoj firmi, a nedugo zatim šalju ponude za kupovinu softvera. Na mnoge od tih transakcija neće biti plaćen porez niti ijedna druga dažbina u BiH. Domaći privrednici bi voljeli vidjeti da inspekcija poduzima nešto i u tom smjeru.

Jedan čitatelj nas je pitao do koje mjere u njegova lična prava seže zaštita intelektualnog vlasništva bogatih kompanija. On je upitao da li može očekivati da će mu inspektori skinuti Levis hlače ili Nike tenisice da bi provjerili radi li se o originalima. Zar nije logično da se u suzbijanju prodaje i korištenja ilegalnih proizvoda prioritetno targetiraju njihovi proizvođači i distributeri, a ne domaći privrednici koji posrću pod teretom recesije i dažbina koje plaćaju najbirokratiziranijoj vlasti na svijetu?

Normalno je da se takve stvari dešavaju kada se donose ishitrene i neanalizirane odluke. Država mora biti zaštitnik svojih ljudi i domaćih firmi, pogotovo malih BiH kompanija, koje čine krvotok domaće ekonomije. U ovom slučaju, mnogi privrednici su stekli dojam da je inspekcija na čijem je čelu gospodin Tirak stavljena u funkciju "utjerivača dugova" najmoćnijih svjetskih kompanija. Onima koji su se usudili pisati o tome upućene su prijetnje, ali treba voditi računa o tome da domaći privrednici nisu glupi. To su sposobni ljudi koji opstaju usprkos vlasti koja o njima ne vodi računa u smislu poticaja, već ih vidi samo kao izvor budžeta za svoje ultrabirokratizirane organe. Domaći privrednici prate dešavanja u vezi sa spornom akcijom i smatraju da su njihova prava povrijeđena radi ostvarivanja prava najbogatijih svjetskih firmi. Oni ne mogu dobiti odgovore niti objašnjenja koja bi odagnala njihov osjećaj da je jedna kompanija postala jača od države i da sada upravlja državnim organima. Oni su nezadovoljni, diskriminirani i u nezavidnom položaju, ali možda tako akumulirano nezadovoljstvo dovede i do nekih pozitivnih promjena.


Zanimljivo je da je gospodin Tirak u svome odgovoru na nekoliko naših pitanja putem e-maila predložio da objavimo kako su Zimbabve, Togo, Tanzanija i Ruanda države koje su ispunile uslove za prijem u Svjetsku trgovinsku organizaciju, dok BiH to još uvijek nije uradila. Nismo shvatili poentu prijedloga u vezi sa ovim državama, čija je historija nažalost historija kolonijalizma, vojnih udara, hiperinflacije, ratova, masovnih pokolja i izbjegličkih kriza. Pitanja naših čitatelja su se odnosila na utjecaj koji najmoćnije svjetske softverske kompanije imaju na državne organe u BiH. Naše čitatelje interesuje da li inspektori u matičnim zemljama tih kompanija, na primjer u Sjedinjenim Američkim Državama ili u Engleskoj, imaju pravo (i da li su ga ikada imali) nenajavljeno ući u sjedište New York Timesa, ili Guardiana, ili u bilo koje privatno preduzeće, i u kompjutere koji su privatno vlasništvo tih firmi stavljati USB-stickove nepoznatog sadržaja, čija upotreba nije regulisana propisima SAD-a ili Ujedinjenog Kraljevstva. Privrednike sigurno interesuje da li u tim državama softverske kompanije imaju pravo organizovati baze podataka potencijalnih korisnika ilegalnog softvera, a zatim ih dostavljati državnim inspekcijama koje će po njima postupati, preskačući tako redovne načine za zaštitu prava pojedinaca i kompanija?

Možda su to pitanja koja je gospodin Tirak trebao postaviti predstavnicima stranih kompanija kada su ga kontaktirali. Umjesto toga, stiče se utisak da je potpuno nekritički poklonjeno povjerenje predstavnicima i pomoćnicima najbogatijih firmi na svijetu. Kada spominje sporazum o pridruživanju EU, gospodin Tirak bi trebao znati da je ista ta EU prije kratkog vremena najvećoj svjetskoj softverskoj kompaniji izrekla kaznu u iznosu od 899 miliona eura i to upravo zbog kršenja sankcija za nekorektno ponašanje na tržištu.

Na kraju, gospodin Tirak vjerovatno zna, ili bi trebao znati, da je do prije otprilike dvije godine kompletan federalni administrativni aparat (Vlada, ministarstva, direkcije, uključujući i inspekcijske službe) koristio nelegalni softver na nekoliko hiljada računara. Tek nedavno je federalna administracija licencirala svoj softver plaćajući to novcem poreznih obveznika, kojima sada prijeti visokim kaznama zbog navodnog korištenja nelicenciranog softvera. Vjerovatno je federalna administracija od proizvođača softvera dobila posebne popuste za licenciranje, jer nije mogla početi spornu akciju prema privatnim kompanijama, ako i sama koristi nelicencirani softver.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: