BiH
118

Čuvari tradicije: Kovačnica porodice Bešić preživjela sve ratove i društvena uređenja

Piše: D. Brkić
(Foto: Darko Zabuš/Klix.ba)
Još davne 1889. godine u mjestu Međaš kod Kalesije, Mehmed Bešić je otvorio kovačku radionicu. Tada nije ni slutio da će radionica preživjeti dva svjetska rata i agresiju na BiH, te šest društvenih uređenja. Mehmeda je u kovačnici naslijedio sin Mustafa, potom unuk Muharem, a trenutno u kovačkoj radionici rade njegovi praunuci Damir, Belmir i Mustafa.

"Koliko znamo, starije kovačke radionice od naše nema na prostorima Tuzlanskog kantona. Još uvijek radimo s tradicionalnim alatom, a od svog rada možemo solidno živjeti", kaže Damir Bešić, praunuk Mehmeda Bešića.

Bešići su, kako kažu, svaki dan u kovačkoj radionici. Zimi imaju manje posla, dok im ljeti mušterije traže motike, kose, potkovice, sačeve, roštilje i druge predmete.

"Mi smo zadržali originalni izgled radionice. Urađen je krov, dok su zidovi onakvi kakvi su bili i prije 100 godina. Svi smo se školovali, izučavali druge zanate, ali smo ostajali u kovačkoj radionici jer se u njoj osjećamo sretno. I naša djeca će nastaviti s ovim poslom kako bi očuvali tradiciju dugu 124 godine", govori Damir.

Ispred kovačnice je postavljen vodeni trocjek na kojem se oštre noževi. Bešići kažu kako rad na tradicionalnim mašinama iziskuje dodatnu energiju i snagu, ali napominju kako se kvalitet na taj način izrađenog proizvoda ne može mjeriti ni sa čim.

"Pogledajte vodeni trocjek i oštrenje noža. Samo se na ovoj spravi može kvalitetno naoštriti nož, a da se ne spali materijal ili da se predmet ne ošteti. Zbog toga nas ljudi cijene i dolaze do nas", govore Bešići.

Kovačka radionica nalazi se pored magistralnog puta Tuzla - Zvornik, u Međašu na raskrsnici. Bešići navode kako je lokacija prednost, ali ne i presudna jer po njihove proizvode dolaze mušterije i iz mnogo udaljenijih gradova, a ne samo iz komšiluka i slučajni prolaznici. Valjda, zbog toga traju 124 godine.