Skandalozne sarajevske priče
1

CUM je 'umiraonica' najvišeg ranga

Pripremila: T. Sekulić
Prije nekoliko dana na portalu Sarajevo-x.com objavljen je tekst reditelja Harisa Pašovića pod nazivom "Traume sa sarajevskog CUM-a". Pašovićevo iskustvo s ovom medicinskom ustanovom pokrenulo je lavinu komentara i ispovijesti na njegovom blogu, a građani su se vrlo otvoreno požalili na loš tretman medicinskog osoblja na CUM-u, nemar prema pacijentima, te tu medicinsku ustanovu nazivaju "umiraonicom".

"Moja majka je, između ostalog, preminula zbog krajnje neprofesionalnog tretmana na CUM-u i bolnici Koševo. Ona je imala najviši nivo povjerenja u liječnike i medicinsko osoblje koje je tamo zaposleno, pa smo je morali dati u ruke tim kasapima i zločincima, jer je to zahtijevala.

CUM i Koševo su umiraonica najvišeg ranga i ništa više! U tim institucijama caruje korupcija, a ja sam morao platiti 2.000 eura samo da mi majka dobije intenzivnu njegu i vlastitu sobu", napisao je u komentaru na Pašovićev blog jedan građanin koji je imao loše iskustvo u sarajevskim bolnicama.

'Otac mi je preminuo zbog sporosti, nebrige, nestručnosti'

Potresna je i priča jednog Sarajlije čiji je otac preminuo od malignog melanoma.

"Prošle godine sam imao smrtni slučaj u porodici, otac je preminuo od malignog melanoma (rak kože - jedan od onih koji se najlakše liječe). Premda je to bio blaži oblik melanoma i premda smo otišli na vrijeme, zbog sporosti, nebrige i nestručnosti, liječnici nisu uspjeli spasiti oca. To je jedan segment priče, a drugi segment je odnos prema pacijentima.

Najgori dio moje priče je trenutak kad su liječnici vidjeli da ocu nema spasa i rekli nam da ga vodimo kući. Za osobe koje umiru od bilo koje vrste tumora u cijelom Kantonu Sarajevo postoji samo jedna ustanova koja bi se trebala brinuti o takvim ljudima premda se broj oboljelih od kojekakvih vrsta tumora nevjerovatnom brzinom povećava.

Ta ustanova radi od 9.00 sati ujutro do 11.00 sati ujutro, jer jedan doktor do tada prima pozive, a od 11.00 sati ide na teren, i ako se niste javili na vrijeme ništa od usluge. A, za sve to vrijeme bolesnik može da umire od bolova ili nekih drugih problema. Ta ustanova je, naime, jedina kompetentna da takvim bolesnicima daje, na primjer, morfij da bi ljudi mogli dostojanstveno umrijeti, a ne kao psi napušteni od svijeta.

Problem je bio i tome što su liječnici prepisali injekcije koje je otac morao dobivati svaki dan, ali tu injekciju mu nisu mogli davati kod nas kući, iako su ga 'otjerali' iz bolnice. Sreća da sam u to vrijeme imao novca i mogao platiti privatnu patronažnu službu.

Međutim, i iz te patronažne službe su mi rekli da oni po zakonu ne smiju davati takve injekcije jer se stanje pacijenta treba istovremeno i nadgledati dok prima tu vrstu lijeka. To znači da je taj lijek moguće primati samo u zdravstvenim ustanovama iz koje su mog oca i poslali kući. I zbog toga sam ja morao svakog dana voditi u bolnicu nepokretnog i strašno bolesnog oca, jer hitna neće da dolazi za takve slučajeve.

Na kraju priče u jednu ruku mi je i drago da je otac preminuo kod kuce. Svaki put kad smo dolazili u posjetu, a dolazili smo svaki dan, otac je redovno plakao što zbog bolesti, što zbog odnosa prema njemu", napisao je jedan od građana u komentaru na blog 'Traume sa sarajevskog CUM-a".

"Ja imam i pozitivnih i negativnih iskustava. Mada, mislim da doktori generalno nisu loši, ali je osoblje, kao što su portiri, medicinske sestre i svi niže rangirani, grozno u odnosu prema pacijentima, a to govorim iz iskustva", dodao je jedan od komentatora. 'Dok mi je nana umirala, medicinske sestre su pušile cigarete'

"Prije nepune dvije godine preminula je moja nana... Liječnici joj nisu uradili dobar CT tijela, a uz to su još odlučili i da je operišu. Samo deset dana poslije operacije nana je umrla... Prije njene smrti, dok smo dolazili u posjetu, liječnici su s nama razgovarali nervozno i s povišenim tonom. Medicinske sestre su bile veoma bezobrazne....

Za tih deset dana, koliko je nana ležala u bolnici, nisu je ni pogledali... Takve pacijente, koji se ne mogu pomjeriti treba pripaziti, okretati ih na jednu ili na drugu stranu, čaršaf na kojem leže malo zategnuti, no oni to nisu činili.

Nakon nanine smrti, kad ju je trebalo skinuti i pripremiti za pokop, primjetila sam rane koje je imala na leđima., kao da ju je neko nožem isjekao...

A, te medicinske sestre su samo sjedile i pušile jednu cigaretu za drugom, a ja sam sve to nijemo posmatrala jer ništa nisam mogla uraditi. Pitam se je li se njima gade stariji ljudi? Ili možda smatraju da su se ti stariji ljudi naživili, pa ne treba brinuti o njima? Ne razumijem...", ispovjedila se jedna građanka na blogu Harisa Pašovića.

"Ne vjerujem našim ljekarima. Odnosno, vjerujem ljekarima iz privatne prakse jer će se on potruditi da za novac koji mu date, pošteno uradi svoj posao, jer mu naredni zavisi od preporuke", dodala je jedna komentatorka, dok drugi na to dodaje:

"Nažalost, naši ljekari, čast izuzecima, degradiraju svoju plemenitu profesiju. Mnogi od njih su neetični jer oni ne vide pacijenta, nego novac, ne vide bolesnog čovjeka nego čovjeka sa važnim prezimenom. Molim Boga da mi još dugo ne zatreba ljekar, ili nekome meni bliskom.

Sa KCUS-a poručuju - žalite se na rad osoblja!

Zbog svih ovih stravičnih, potresnih i šokantnih ispovijesti zatražili smo i komentar od nadležnih sa sarajevskog CUM-a.

"Pacijenti ne shvataju da kroz ovu medicinsku ustanovu dnevno prođe najmanje 140 osoba. Niko od pacijenata koji dolaze nema strpljenja i ne želi čekati niti jednu sekundu. Mi smo svjesni toga da se oboljelom i jedna minuta učini kao vječnost, no u CUM-u se pacijenti primaju prema prioritetima. Tako, da ćemo naravno prije primiti bolesnika koji je životno ugrožen, nego onog koji se tu javio zbog stomačnih tegoba" kazala je Biljana Jandrić, portparol KCUS-a.

Ona je dodala i to da je CUM, tercijarna medicinska ustanova i da bi pacijenti trebali poznavati red.

"Većina pacijenata dolazi na CUM jer nema zdravstveno osiguranje i znaju da ih nećemo odbiti ukoliko se požale na bolove. Nerijetko se dešava da dođu pacijenti koji uopšte nisu 'hitni slučajevi' urade sve potrebne nalaze i onda nam se drsko zahvale riječima da im trenutno nije ništa, no ti nalazi su im bili potrebni", kazala je Jandrićeva.

Između ostalog, ona je istakla da svo medicinsko osoblje ima akreditacije na kojima je ispisano njihovo ime i prezime, te ukoliko su drski ili se ne ponašaju korektno, pacijent se u svakom trenutku može požaliti na njih, odnosno tužiti ih.

"Svugdje u svijetu se zna kako radi jedna ustanova kao što je CUM. Tu se prijavljuju samo hitni slučajevi i pacijenti imaju strpljenja. Primaju se prema prioritetima.... Dok je kod nas posve drugačija stvar, ljudi umjesto da se prijave svom liječniku, dolaze na CUM, jer ih naprimjer, već pet dana boli stomak, naprave haos u čekaonici, jer nemaju strpljenja dok se doktori bore za život drugog pacijenta... Ne, kažem, možda i ima drskih medicinara, ali zbog toga postoje akreditacije, pa neka se pacijent žali", zaključila je Jandrićeva.