U ratu je značio život, a danas propada.
Velike ideje i priče u kojima je trebao postati srce grada ostale su u prošlosti. Mnogi su zanemarili činjenicu da je jedinstven u svijetu i zanimljiv, kako zbog vremena u kojem je nastao, tako i zbog uloge koju je igrao.
Sve ćuprije na Drini imaju svoje priče, a vjerovatno su stanovnici Goražda jedini koji se mogu pohvaliti da imaju most ispod mosta. Čude se, ali i dive posjetioci, jer ovaj mostić u svakom smislu predstavlja čudo.
To je ratna arhitektura, našale se Goraždani kada ih pitaju šta je u tom mostu tako važno. Žičani most, daske "sklepane" kako se tada moglo, Drina viri između njih, ali niko ne propada kad prolazi mostom. Siguran je, a takvim ga je napravio neimar Selver Sijerčić, majstor svih zanata i omiljeni Goraždanin. Selver je poginuo, ali njegov most je spasio na hiljade života.
Spomenik ratne arhitekture, koji se nalazi i na turističkoj karti grada, prava je atrakcija no pitanje je dokad, jer stanje u kojem se nalazi ne obećava mnogo. Sredina mosta već je prilično urušena, ulaz s lijeve obale nije adekvatan, tako da je prilaz moguć samo s desne obale. Most danas niko ne može preći jer mu je potrebna obnova.
"Udruženje veterana rata je 2011. godine kandidovalo projekat 'Most ispod mosta', iako to nisu projekti kojima se mi bavimo, više smo željeli da simbol tog vremena obilježenog umijećem preživljavanja, snalažljivosti, mudrosti, ostane sačuvan", ispričao je za Klix.ba Abduselam Sijerčić Pelam, ratni komandant iz Goražda.
U projektu je zamišljeno da se na željeznim konzolama oko 130 metara s jedne I druge strane postave fotografije života iz tog perioda, kako su ljudi mljeli brašno ili pravili hljeb, proizvodili struju, išli na vodu, pravili koncerte i predstave, živjeli uprkos činjenici da je grad bio pod opsadom, osuđen na smrt i svakodnevno granatiran. Bila bi to stalna postavka, osvijetljena strujom iz male centrale, slične onoj koju je u ratu napravio domišljati Juso Velić, automehaničar iz Goražda, jer struje nije bilo pa su poslije centrale po uzoru na Jusovu na Drini nicale kao pečurke.
Projekt za spas mosta
"Volio bih, bar dok smo još živi, da se obnovi most, jer generacije koje dolaze neće znati šta se desilo. Sve polako pada u zaborav, a ovaj most je jedinstven na Balkanu i mislim da je red da se sačuva, da se obnovi i adaptira autentično. Bilo bi dovoljno da se ojača konstrukcija, da bude siguran, nisu to neke velike pare, ali vrijednost mosta jeste. Taj projekat je još otvoren i kad bi nam opština ili kanton dali saglasnost, mi bismo to uradili”, dodaje Pelam.
Vrijeme kad je most sagrađen nije zahtijevalo saglasnosti. Naprotiv, zahtijevalo je domišljatost jer su svi mostovi na rijeci Drini, posebno oni u samom gradu, bili praćeni budnim okom neprijatelja. Ne zna se tačno koliko je ljudi poginulo prelazeći most, od snajpera, PAM-a ili granate. Mrtvi ili ranjeni ostajali bi na mostu po nekoliko sati jer im se od pucnjeva nije moglo prići.
“Rano se počelo misliti o tim stvarima, ali nismo mogli slutiti da ćemo biti dovedeni u situaciju da nećemo moći prići bolnici. Ljudi koji su vukli ranjenike ginuli su na mostu svakodnevno. Selver rahmetli je odmah došao na ideju da ispod gradskog mosta napravi neke konzole koje se željeznim profilima premoste i tako bismo mi puzeći provlačili ranjenike. Kad je on jednog dana došao sa vatrogascima i donio agregat, vidjeli su ih sa brda i počeli pucati. Tad je jedan vatrogasac ranjen i to nas je pokolebalo”, ispričao je Sijerčić.
No neko rješenje se moralo naći, posebno nakon ponovnih ofanziva i prilaska neprjatelja na same kapije grada.
“Došao je komandant Bahto (Hamid), a Selver rahmetli (Sijerčić) je još imao svoju tehničku ekipu i oni su napravili most ispod mosta. Njegova uloga dok smo bili pod opasdom bila je važna, moglo se normalno komunicirati '95. godine, prije nego što se u Srebrenici desio genocid mi smo uvodili snage preko tog mosta. Mnogi ljudi su spasili glavu, uspjeli stići do bolnice, donijeti hranu. Most ispod mosta je bio život”, kaže Pelam.
Dok se ranije gradski most mogao preći samo noću, sad je veza sa drugom obalom bila moguća i preko dana.
“Pucali su oni, odbijali su se meci od velikog mosta, slušali smo zvukove, ali smo prolazili živi. Sjećam se jedne scene usred dana. Mirno je i taman dok sam stigao do slastičarne na mostu kad poče tuf, tuf… sa Rorova zapuca. Grupa ljudi se razbježala i čekali smo, kad jedna gospođa veli: Evo komandanta, on će prvi, on je hrabar. Ko će prvi ako neće komandant. Ja krenem i onda pomislim, pa nisam lud, poginut ću, uskočim u tranšeju i ispod mosta”.
Atrakcija za turiste i novinare
Most ispod mosta je fenomen jednog vremena u kojem su ljudi činili nemoguće stvari kako bi preživjeli.
"Mnogo ljudi se oduševi, posebno stranci i novinari, svi pitaju za most ispod mosta, snimali su ga, pravili reportaže, jedino mi ništa ne činimo da se zaštiti. Nemamo pravo dozvoliti da se sruši, toliko je glava sačuvao. Ova naša ideja je još uvijek otvorena, ona se nažalost izgubila u moru velikih i nerealnih ideja koje su propale, pravljeni su neki projekti za koje realno ni kanton ni općina nemaju para, ideje o mostu pored mosta i kojekakve stvari. Naš problem je u tome što vječito prebacujemo drugima, nemoj bogati da on, šta će on i na kraju treba da nam dođu stranci i naprave kako oni hoće”, mišljenja je Sijerčić.
Veterani rata poput ratnog komandanta Abduselama Sijerčića smatraju da bi most što prije trebalo adaptirati i sačuvati od propadanja.
"Most ispod mosta bi mogao biti jedinstven sadržaj u ovom gradu, a on i dalje propada, a osim toga i cijevi za vodu su dovedene u pitanje jer nemaju izolacije. Možda u narednom periodu da se otvori i normalan ulaz sa lijeve obale, da ne bude kroz kafanu, pa da se uvedu neki sadržaji ljeti... Puno toga može da se osmisli, ali vrijeme čini svoje. Ako ne spasimo, propast će", kaže Sijerčić.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
