Selmo Cikotić, sadašnji ministar odbrane BiH, ponovo je svjedočio u ovom predmetu na poziv Sudskog vijeća, koje je željelo da razjasni određena pitanja nakon što je saznalo za njegovo svjedočenje u Haškom tribunalu 2004. godine.
Cikotić, koji je u periodu obuhvaćenom optužnicom bio komandant Operativne grupe Zapad Armije BiH (ABiH), rekao je da su za zarobljene pripadnike HVO-a bile odgovorne civilne vlasti.
“Za zarobljenike je bila odgovorna jedinica koja ih zarobi u borbi, dok ih ne preda u nadležnost Državne komisije za razmjenu, Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) i Ratnog predsjedništva Općine Bugojno”, izjavio je Cikotić, koji je svjedočio uz konsultacije sa pravnim savjetnikom.
Ipak, svjedok je naveo da smatra da su komandant 307. brigade i načelnik Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane (TO) mogli procijeniti koga od zarobljenih treba pustiti, kao što je to mogao učiniti i optuženi Enes Handžić.
Enesa Handžića, bivšeg pomoćnika komandanta za bezbjednost 307. brigade ABiH, Tužilaštvo BiH tereti sa Nisvetom Gasalom, Musajbom Kukavicom i Senadom Dautovićem za ratni zločin počinjen nad Hrvatima u Bugojnu.
Prema optužnici, Gasal je bio upravnik logora na stadionu, Kukavica komandir obezbjeđenja u ovom objektu, a Dautović načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) i komandant Objedinjene komande grada.
Prema Cikotiću, Dautović je u julu 1993. godine, u periodu od “desetak dana, koliko su borbe trajale”, komandovao svim snagama na području samog grada Bugojna.
“On me je informisao o problemu velikog broja ratnih zarobljenika, i mislim da je on, koliko se sjećam, rekao da veliki broj njih treba pustiti, jer nije bilo razloga ni uslova da se drže”, kazao je Cikotić, koji je prvi put u ovom predmetu svjedočio na poziv Handžićeve odbrane 21. i 28. aprila 2010. godine.
Cikotić tvrdi da u decembru 1993. nije znao za “probleme” u vezi sa zatvorenicima, kao ni za nestanke ljudi odvedenih sa stadiona. On je takođe rekao da je prvi put na suđenju vidio dokumente vojnih struktura koji se odnose na zatvorene na stadionu “Iskra”. Tako je naveo da mu nije poznata naredba iz septembra 1993. godine, koju je potpisao njegov pomoćnik za bezbjednost Kemal Đafić, a u kojem daje instrukcije 307. brigadi o postupanju prema zatvorenicima.
“Mislim da je ta naredba napravljena bez mog znanja”, rekao je Cikotić, koji, ni nakon što je vidio taj dokument, nije promijenio svoje mišljenje o nenadležnosti vojske za stadion “Iskra”.
Cikotić tvrdi da je prvi put vidio i naloge o dovođenju zatvorenika koje je potpisivao Handžić. To što je Vojna policija obezbjeđivala na stadionu, Cikotić je objasnio da je u pitanju bila ispomoć, te naveo kako mu nije bilo poznato da su Gasal i Kukavica bili u vojsci prije raspoređivanja u zatvor.
“Sjećam se da je odluku o formiranju tog zatvora na stadionu ‘Iskra’ donio Izvršni odbor Ratnog predsjedništva, a koga su imenovali za upravnika, ne znam”, rekao je Cikotić.
Nastavak suđenja je u srijedu, 27. aprila 2011. godine, do kada, prema nalogu Sudskog vijeća, Tužilaštvo treba podnijeti izmijenjenu optužnicu koju je najavilo, prenosi BIRN - Justice Report.
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
