Tako je tokom ekshumacije žrtava iz najveće masovne grobnice na ovim prostorima Tomašice istražitelj Instituta Zlatan Ališić teško obolio.
Nažalost, to nije jedini slučaj trajnog narušavanja zdravlja uposlenika Instituta.
"U ranijem periodu, jedan istražitelj dobio je sepsu radeći na iskopavanju žrtava iz masovne grobnice također na području Prijedora, zatim jedan je teško povrijeđen usljed detonacije mine i izgubio je moć govora, a jedan od spoljnih saradnika Instituta izgubio je nogu, jer je stao na nagaznu minu", kazala je Čengić.
Povrede i oboljenje tokom ekshumacija dešavale su se i drugim osobama koje su angažirane na ekshumacijama, a ne samo i isključivo istražiteljima Instituta.
"Sve ove povrede govore da je riječ o dosta teškom zadatku, a to je pronaći osobe koje su nestale u toku proteklog rata, što je zadatak velikog obima i iznimne odgovornosti", kazala je Čengić.
U Bosni i Hercegovini još nije pronađeno blizu 8.000 osoba.
"Ako uzmemo u obzir da mi imamo 18 istražitelja, odnosno 23 ako računamo i šefove područnih ureda, to bi zapravo značilo da bi se pronašli posmrtni ostaci svih nestalih osoba, svaki od istražitelja trebao bi pronaći u prosjeku blizu 400 žrtava", navodi Čengić.
Rezimirajući rezultate rada u 2013. godini, ona naglašava da su istražitelji Instituta, bez obzira na poteškoće s kojima su se susretali u svom radu kao što su nedostatak adekvatne opreme, težak i nepristupačan teren, opasnost od neeksplodiranih minsko-eksplozivnih sredstava, rad u jamama, na smetljištima, na kontaminiranim terenima, iskazali visoki stepen posvećenosti, istrajnosti i lične hrabrosti.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
