Najradije bih na ovom mjestu završio sve ono što mi je na umu, a što je vezano za zadatu mi temu. Ali broj karaktera me primorava da nastavim. A ne bih.
Zašto bih nekome, ko je čovjek sa svim gore navedenim karakteristikama, morao objašnjavati bitnost učešća u društvenim procesima, u ovom slučaju bitnost izbora. Odvlači me dalje tok misli da se zapitam s kojim pravom bih ja istom tom čovjeku držao pridike i nagovarao ga da bude čovjek.
Da budem precizan, da živi život dostojan čovjeka. Zašto bih ja bilo koga ubjeđivao i naturao mu sopstveno mišljenje. Kao da koga ono i zanima? Nije li to kršenje osnovnog ljudskog prava? Čemu?
Vrlo jednostavno, golim okom vidljivo je da društvo kao takvo ne postoji. Da je razoreno proteklim ratom ili kako to sad zvanično stoji u udžbenicima naše djece, nemilim događajem. Vidljivo je i da trenutno, a trenutno traje posljednjih petnaestak godina, nema zdravih i razumnih snaga, koje žele ponovno oformiti isto to društvo. Evidentno je samim tim da ako ne postoji društvo, ne postoji ni država. Da je ovo tek komad zemlje u svojim priznatim granicama, koji je u tranziciji ka državi.
Isti onaj čovjek bi trebao ne samo da to vidi, čuje i prepozna već bi trebao da sav taj proces dobrano osjeti na sopstvenoj koži. Ako je čovjek u smislu definicije s početka teksta. Strah od nestanka? Naroda i države? Čujem huk mase.
Knjige. Postoje knjige u kojima piše. U kojima postoje odgovori. Mnogo veći, jači, monstruozniji, krvoločniji i šta sve ne, su hodili ovom zemljom kroz njenu istoriju, historiju i povijest. Da li je neko odnio komad zemlje? Da li je nestala država? Da li neki narod nedostaje?
Svi su tu i ako ne na broju. O tome se ne priča, to nije tema za razmatranje.
Čovjekova sudbina je u osamnaestom planu u odnosu na "sudbinu naroda i države". Planu? Nema plana. Stihija. U kojoj svi igramo zadane uloge. U društvu koga nema. U državi koje nema. A vrijeme prolazi, zajedno sa našim malim životima. S kojim pravom da govorim bilo kome o bilo čemu?
Opetujem. Čemu? Imam li pravo smatrati se čovječnijim od bilo koga drugog iz iste vrste?
Ovca je četvoronožna životinja. Tijelo joj pokriva vuna. Porijeklo joj potiče od divljeg muflona. Biljojed je i preživar. Ovce žive u stadu. Mužjak se zove ovan, ženka ovca a njihovo mladunče je jagnje. Ovce se uzgajaju zbog vune, mlijeka i mesa. Postoji veliki broj različitih pasmina ovaca.
Ovce nemaju pravo glasa.
Njemačka se vraća: Neočekivan rast privatnog sektora, brojke iznad očekivanih
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
