BiH
0

Čekić: Zloupotreba dokumenata CIA-e

FENA
Međunarodni sud pravde
Međunarodni sud pravde
Povodom izjave prof. dr. Radoslava Stojanovića, pravnog zastupnik Srbije, kako su Tužbu RBiH protiv SRJ, zbog kršenja Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, od 9. decembra 1948, srušili "dokumentimma CIA", jer im je navodno 70 posto tih dokumenata prvog reda išlo u prilog, reagirao je prof. dr. Smail Čekić, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava.

U svom reagiranju prof. dr. Čekić navodi:

  • prvo, riječ je o dvotomnoj knjizi " BALKAN BATTLEGRONDS" o "vojnom sukobu u bivšoj Jugoslaviji između 1990. i 1995," objavljenoj 2002. (tom 1 i 2003. tom 2), dvojice autora - vojnih analitičara CIA-e. Izdavač je Central Intelligence Agency (CIA), Office of Russian and European Analysis, Washington, DC;
  • drugo, u Predgovoru knjige, između ostalog, stoji da "zaključci, stavovi i mišljenja koja su izražena u ovoj knjizi pripadaju samo i u potpunosti autorima i ne predstavljaju zvanične stavove CIA-e ili Vlade SAD-a;
  • treće, ne radi se o dokumentima CIA, a pogotovu ne o dokumentima prvoga reda, kako to krajnje tendenciozno, neprofesionalno i nemoralno tvrdi prof. Stojanović. Naime, radi se o pokušaju vojno-historijske rekonstrukcije navedenog perioda, pri čemu su autori koristili razne izvore, od novinskih napisa i memoara, do rezultata nekih relevantnih istraživanja i dokumenata ICTY, koja jasno i pouzdano potvrđuju efektivno učešće VJ i MUP-a R Srbije u genocidu u R BiH, pa čak i pripadnika 72. i 63. brigade VJ, za koje je ICTY dokazao da su 1993. učestvovale i u klanju djece u istočnoj Bosni;
  • četvrto, Stojanović tvrdi, kako "u dokumentima CIA-e piše da je od povlačenja JNA do kraja rata, i to u jednom trenutku, najviše moglo da bude oko 2.000 civila vojske i policije iz Srbije". Međutim, nije riječ ni o kakvom dokumentu CIA-e, nego o netačno citiranom stavu autora (str. 275, tom 2);
  • peto, Stojanović, međutim, namjerno izostavlja stavove autora na toj strani o tome da je, od angažovanja trupa VJ i MUP-a Srbije za specijalne operacije, "puno bitniji angažman pojedinih oficira i podoficira VJ u redovima jedinica VRS";
  • šesto, podaci autora izneseni na strani 275 (tom 2), u podnaslovu "Pomoć od Velikog brata: Podrška VJ", nedvosmisleno dokazuju i efektivnu kontrolu VJ nad VRS, jer je upravo preko podrške VJ i njenog personala obezbjeđivano uspješno komandovanje jedinicama i operacijama u R BiH i logistička, materijalna, finansijska i druga pomoć. Uostalom, VJ i VRS su bile jedna armija, odnosno te dvije vojne formacij su bile sastavni dijelovi jedinstvene armije SRJ;
  • sedmo, očigledno da je i na osnovu navedenih podataka ICJ mogao utvrditi nesumnjivu genocidnu namjeru i efektivnu kontrolu od strane SRJ;
  • osmo, relevantna raspoloživa dokumentacija, pored ostalog, dokazuje da su JNA/VJ i MUP R Srbije, pored okupacije 70 % teritorije R BiH, učestvovali u likvidaciji Bošnjaka, uključujući i u sigurnoj zoni UN-a, Srebrenici jula 1995., o čemu, pored ostalog, potvrđuju dokumenta i Izvještaj Radne grupe za provođenje zaključaka iz konačnog Izvještaja Komisije za istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10.-19. jula 1995. Vlade Republike Srpske, od 30. septembra 2005. Ni tu relevantnu dokumentaciju ICTY iz njemu poznatih razloga nije prihvatio, navodi Čekić.