{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Cazinjanin bez ruke prevalio put dug 500 km: Osmijeh srebreničke majke nema cijenu

13.7.2013. u 14:17
1
19
Cazinjanin bez ruke prevalio put dug 500 km: Osmijeh srebreničke majke nema cijenu
1
Sedamnaestogodišnji Cazinjanin Suljo Keranović prešao je put dug 500 kilometara od Bihaća do Potočara gdje je zajedno sa hiljadama drugih ljudi odao počast žrtvama genocida u Srebrenici.
Ovaj 11. juli ostat će urezan u pamćenje mladog Cazinjanina do kraja života. Nakon mukotrpnih višemjesečnih kondicionih priprema, krenuo je put Memorijalnog centra Potočari kao jedan od 200 učesnika biciklističkog maratona Bihać - Srebrenica.

"Kad sam vidio paraplegičara Šefika Čizmića, rekao sam sebi: Kad on može rukama pedalati, a nepokretan je, mogu i ja nogama bez jedne ruke. Još kad sam bio mali imao sam želju posjetiti Srebrenicu i odlučio da prvi put da to bude ove godine i na biciklu", kaže Suljo na početku razgovora za Klix.ba.

"Srebrenica je za mene svetinja u kojoj bol traje 18 godina. Srebrenice se trebamo sjećati svakog dana, a ne samo 11. jula", dodaje ovaj učenik trećeg razreda gimnazije, koji je osim biciklizmom bavi i nogometom kao član Saveza za sport i rekreaciju invalida općine Cazin.

Kako kaže, razdaljinu između Bihaća i Srebrenice prešao je bez problema, uprkos lošem vremenu i jakoj kiši koja ih je zatekla u Vitezu i na ulazu u Srebrenicu.

"Pri ulasku u Srebrenicu, mahao sam dijelom lijeve ruke. Dok sam prolazio pored srebreničkih majki i mahao im, osjetio sam da su sretne... Tako sam zaboravio da nemam lijevu ruku. Hvatala me neka jeza i tuga, plakalo mi se, a nisam mogao plakati... Zaista mi više znači osmijeh svake majke koja se obradovala kad me vidjela nego pretrpljeni umor", kaže 17-godišnji mladić.

Nedosatatak lijeve ruke ispod lakta u početku ga je sputavao u svakodnevnom životu. Međutim, s vremenom se navikao.

"Sad sve sam radim i ne volim da mi drugi pomažu oko nekih stvari jer tada se osjećam tužno. Želim sve sam postići, pa kako god bilo", kaže Suljo.

I naredne godine će, kaže, biti dijelom biciklističke karavane koja će se iz Bihaća uputiti prema Potočarima.

"Ovog trena bih krenuo samo zato da razveselim srebreničku majku, kao kad smo se pojavili u Potočarima ove godine", dodaje na kraju Keranović.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: