Ćamil Duraković: Recite nam gdje su kosti naših najmilijih i to će biti pružena ruka pomirenja

Duraković je rekao da se danas sahranjuje 18 osoba koje su imale manje od 18 godina ili su tek bili postali punoljetni.

“To su moji vršnjaci. Ja sam slučajno živ. Većina dječaka sa kojima sam se igrao leži ovdje u memorijalnom centru ili u neznanim grobovima širom Podrinja. S njima je ubijeno i moje djetinjstvo. Genocid je užasan zločin, to je uništenje cijelih porodičnih loza. Danas ćemo ukopati jednog oca, njegovog sina i njegovog unuka”, rekao je na početku obraćanja Duraković.

On se potom osvrnuo na sam način ubijanja Bošnjaka u Srebrenici, na grozne uvjete života u opkoljenoj Srebrenici, te na ono što se dešavalo on 11. do 19. jula 1995. Načelnik Srebrenice govorio je i o teškom životu u današnjoj Srebrenici, nedostatku infratstrukture, nezaposlenosti što, zajedno s ranama iz prošlosti, život čini posebno teškim.

Također, Duraković je istaknuo da se Bošnajci Srebrenice nisu svetili nakon što je nad njima počinjen genocid, ali se zapitao i da li bi im neki agresivniji pristup omogućio da izbjegnu razna ponižavanja.

“Ali kad vidim bijele nišane ovdje u mezarju u Potočarima, kad spoznam da je svaki nišan znak za jednog ubijenog čovjeka u organiziranom nasilju, znam da smo dobro izabrali. Izabrali smo sabur umjesto nasilja, ljubav umjesto mržnje, život umjesto smrti. I dobro smo učinili, ostali smo svoji”, rekao je Duraković.

Duraković je na kraju pozvao sve one koji imaju saznanja o tome gdje se nalaze kosti još 1.200 Srebreničana.