{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Britanski oficir: Ono što sam vidio 1993. u Ahmićima i danas živi sa mnom

A
2.12.2014. u 17:58
80
99
Britanski oficir: Ono što sam vidio 1993. u Ahmićima i danas živi sa mnom
80
Britanski oficir: Ono što sam vidio 1993. u Ahmićima i danas živi sa mnom
Bob Stewart (Foto: Anadolija)
"Ahmići žive sa mnom svakog dana mog života. Nisam vjerovao u ono što vidim kada sam ušao u selo 23. aprila 1993. godine", kazao je za Anadolu Agency (AA) bivši britanski oficir i bivši zapovjednik britanskog bataljona u okviru mirovnih snaga Ujedinjenih naroda (UN) u BiH Bob Stewart.
Stewart se mirovnoj misiji u BiH tokom rata zadesio kao zapovjednik britanskoj bataljona u okviru mirovne misije UN-a s bazom u Vitezu. Kada se u viteškom selu Ahmići u aprilu 1993. godine desio masakr nad bošnjačkim civilima koji je iza sebe ostavio skoro 116 ubijenih stanovnika sela, Stewart je kao zapovjednik mirovne jedinice UN-a prvi ušao u Ahmiće, a snimci i svjedočenja njegovih vojnika koji su izvlačili ugljenisana tijela ubijenih mještana Ahmića, obišli su svijet.

Nakon povratka u Veliku Britaniju, Stewart je nakon skoro 28 godina koliko je služio u britanskoj vojsci 1996. godine napustio vojsku, a kasnije je izabran za člana britanskog parlamenta. Kako navodi u razgovoru za AA, posljednji put u BiH boravio je prije skoro četiri godine.

U nedjelju je sa delegacijom u sastavu pet britanskih parlamentaraca stigao u glavni grad BiH, Sarajevo, gdje je prvenstveno posjetio prostorije Memorijalne galerije 11/07/95 koja u Sarajevu čuva sjećanja na srebrenički genocid.

Govoreći o pokolju u bh. selu Ahmići gdje su pripadnici HVO-a 16. aprila 1993. počinili zločine nad bošnjačkim civilima, koje je otkrio Stewart, tadašnji pukovnik britanskog bataljona, kaže kako, zauvijek pamti trenutke ulaska u selo nakon pokolja lokalnog stanovništva.

"Ahmići žive sa mnom svakog dana mog života. Ja nisam vjerovao u ono što vidim kada sam ušao u selo 23. aprila 1993. Našao sam masovine grobnice. Nekako se moramo sjećati da naredne generacije to ne bi ponovile. Molim Boga da se to ne ponovi", naglašava.

Dodaje kako kao čovjek, nema prava nikome davati nikakve poruke niti dijeliti savjete, pa tako ni građanima BiH sa kojima zajedno dijeli sjećanja na ratni period.

"Nemam pravo da dajem ikome ikakve poruke. Oni sami stvaraju svoje poruke. Oni znaju šta se desilo i sami donose zaključke ali ja sam poprilično siguran da mladi ljudi sada u BiH gledajući šta se desilo prije 20 godina kažu: mi nećemo to ponoviti, te zločine. Nećemo dozvoliti da se to desi i hvala Bogu pa postoje takvi mladi ljudi. Ako budem vjerovao u to da se neće ponoviti, ja ću umrijeti kao sretan čovjek", dodao je.

Nakon obilaska galerije i projekcije filma “Srebrenica memorial”, Stewart je istakao kako su mu emocije ponovo uzburkane te su evocirale sjećanja na ratne dane provedene u BiH.

"Ja sam bio zapovjednik jedinice Ujedinjenih naroda u periodu od 1992. do 1993. godine i baza nam je bila u Vitezu, a za to vrijeme u BiH je počeo genocid. Bio sam britanski zapovjednik i u aprilu 1993. naredio sam britanskim vojnicima da budemo u Srebrenici. Bilo je najavljeno kako je to sigurna zona i mi smo mislili da jeste", kaže Stewart prisjećajući se ratnih dana u BiH.

Govoreći o svom angažmanu za vrijeme rata u BiH navodi kako mu je bilo naređeno da mora izvesti vojnike iz Srebrenice.

"Zamijenili su nas Kanađani, a kasnije Holanđani koji su preuzeli bazu u Potočarima, a poslije toga desio se odvratan, nehuman masakr u Srebrenici kada je ko zna koliko muškaraca ubijeno. 8.000 ljudi je ubijeno. To je zločin, zločin kakav nismo vidjeli od Drugog svjetskog rata", kaže Stewart ponavljajući brojku od 8.000 ljudi.

Ističe kako mu je kao čovjeku, ljudskom biću oduvijek bilo teško shvatiti kako se zločin u Srebrenici mogao desiti u prisustvu vojnika.

"Čuo sam šta se dešava u Srebrenici, bio sam u sjedištu NATO-a u Beligiji tada i nisam mogao da vjerujem. Nisam mogao da vjerujem da su vojnici čekali i dopustili da se to desi. Nismo mogao vjerovati da bi UN mogao dopustiti da se to desi i nisam vjerovao da je Evropa do dozvolila. Ali prije svega, ja nisam vjerovao da to mogu uraditi ljudi koji žive u BiH. Ljudi koji su pripadnici vojske Republike Srpske, nisam vjerovao. Taj gnusni čin", kaže kroz suze Stewart.

Postavka galerije koja otkriva činjenice genocida u Srebrenici, fotografije sa nekoliko stotina originalnih portreta nekih od žrtava srebreničkog genocida, kako ističe Stewart, nije ga ostavila ravnodušnim. Prema njegovim riječima, lekcije za budućnost mogu se naučiti sada kako se prošlost više ne bi ponavljala, posebno ona  kakva je zadesila BiH.

Za AA naglašava kako je svjestan činjenice da hiljade ljudi u Bosni i Hercegovini po masovnim grobnicama širom zemlje još uvijek traže posmrtne ostatke članova porodice i nakon dvije decenije od završetka rata. 

"Svake godine se otkrivaju nove masovne grobnice, svake godine nalazimo ostatke muškaraca, dječaka i to je jedan način olakšanja žrtvama ali nije to puno. Svake godine žene, majke, sestre i braća nastavljaju život bez svojih članova porodice. Svake godine ljudi poput mene sjećaju se šta se desilo, i time se nadamo da možemo osigurati da se to više ne ponovi nikada", rekao je.

Jedan od britanskih parlamentaraca koji je pored Stewarta došao u posjetu BiH je i Steven Dauty koji napominje kako je prvi put u Bosni i Hercegovini. Gledajući izložene fotografije u Memorijalnoj galeriji 11/07/95 ističe kako je već ranije imao priliku slušati o Srebrenici te kako ga je film koji je pogledao dodatno potresao.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: