Britanac Kevin Sullivan došao u Sarajevo kao ratni reporter, ostao zbog ljubavi

Sullivan je rođen u Glasgowu i čim je postao punoljetan krenulo je njegovo putovanje svijetom. U razgovoru za Klix.ba ističe kako je veći dio života proveo kao migrant. Prvo je živio u Italiji, a potom u Singapuru, Japanu, Španiji i BiH. Uprkos kulturološkim razlikama dobro se prilagodio svakom mjestu.

"Vidio sam da pojedincima smetaju ljudi drukčiji od njih, ali kod većine ljudi mnogo je prisutniji osjećaj znatiželje nego što ih nerviraju različitosti. Nisam ponosan zbog činjenice da slabo govorim jezike zemalja u kojima sam živio, ali sam sretan što mi to nije predstavljalo problem u sticanju trajnih prijateljstava. Stoga pretpostavljam da postoje načini da se izgradi nešto lijepo čak i tamo gdje postoje kulturne razlike", rekao je Sullivan.

Prvi put je u Sarajevo došao 1991. godine da bi se vratio 1992. godine kao ratni reporter. Tada je upoznao i današnju suprugu Mariju koja je također književnica. Tokom 1993. godine je ranjen i evakuiran u Veliku Britaniju. U Sarajevo se vraća tek 2001. godine kada postaje glasnogovornik OHR-a. Kako kaže, ljubav je ta koja ga je ponukala da ostane u Sarajevu.

"Sreo sam Mariju dvadeset minuta nakon što sam stigao u Sarajevo 1992. godine. Tog dana bio je njen rođendan. Volim u šali reći da sam upravo ja bio veoma dobar rođendanski poklon. Bila je to moja druga posjeta Sarajevu. Prvi put sam bio 1991. godine, a Marija je tada bila na putu za New York, tako da smo se mimoišli i morali smo čekati do 1992. da bismo se sreli. Tokom konferencija za novinare u UNPROFOR-u, obično smo sjedili zajedno, nešto kao zaljubljeni gimnazijalci", prisjetio se Sullivan.

Ističe kako je raditi kao reporter tokom opsade Sarajeva za njega bila privilegija.

"Sreo sam ljude čiji su životi bili okrenuti naglavačke zbog neuspjeha politike i zbog nasilja, ali koji su ipak odbijali da mrze. Bio sam zadivljen hrabrošću i humanošću građana. Oni koji su bili najmanje agresivni i dogmatični, prema mom mišljenju, bili su najhrabriji i najspremniji da pomognu drugima. Takvo iskustvo čovjeka spušta na zemlju; za mene je to bila vrijedna životna lekcija i nadam se da sam bar djelić uspio prenijeti tokom pisanja romana 'Najduža zima'. Najteži trenutak tokom rata mi je bio razgovor s jednim čovjekom u bolnici Koševo koji je bio teško ranjen tokom artiljerijske paljbe, a kojem tada još nisu rekli da su mu supruga i dijete ubijeni", rekao je Sullivan.