BiH
30

Božićne želje su jednostavne - zdravlje, mir i dobro svakome na svijetu

Piše: E. A.
(Foto: Klix.ba)
Božić s radošću dočekuju u porodici Milivoja Ikice Komlenovića u Vitkovićima kod Goražda.

U tradicionalnim običajima, ali i drugim obilježjima Božića uživaju Ikica i njegov sin Vladimir. Ljubav i radost praznika su najvažniji, ma čiji oni bili, kaže Ikica, inače nekadašnji umjetnički rukovodilac folklornog društva iz Vitkovića.

Ikica Komlenović rođen je i odrastao u ovom mjestu, proveo najljepše dane života, slavio praznike i svoje i tuđe. Današnju radost dijeli sa prijateljima, komšijama, poznanicima, jer ljepota je u druženju a tako je navikao cijelog života.

"Praznici su svi lijepi, a običaji posebno. Veselimo se svakom prazniku, bilo da je pravoslavni ili neki drugi jer tad vidim radost na licima ljudi, mojih prijatelja. A običaji, naravno da se njeguju, odsječe se badnjak pa se zapali uveče, uoči Božića, a ujutro se dočekuju polaznici. Ja i sin Vladimir živimo sami ali čekamo polaznika, goste, radujemo se. Spremi se božićna trpeza. Nekada je moja majka najviše oko toga, pa je radost kad se okupi cijela familija, brat, snaha, djeca. Sve je drugačije od kad nema roditelja, nedostaju mnogo", priča nostalgično bivši folklorac.

Ikica se vratio u Vitkoviće prije 15 godina, sin Vladimir koji ima 30 godina zaposlio se u Preventu. Ikici sa 56 godina nedostaju godine staža, jer je nekada radio u bivšoj Azotari, pa je danas zaposlen u ugostiteljskom objektu „Bosna“ u Vitkovićima kod gazde Škica Hrelje, bivšeg fudbalera.

"Radim kao konobar ovdje u kafani, a stan mi je preko puta, ma dobro je, sve su ovdje moji prijatelji, dolaze, družimo se, ranije je bilo drugačije ali ovo je vrijeme interneta, sve se promijenilo. Ja sam recimo odmalena zavolio folklor i odrastao sam uz to, išao na seminare, učio od poznatih koreografa i to svoje znanje prenosio drugima, koliko sam mogao, autentično. Lijepo je kad neku igru prenesete baš onako kakva je bila prije sto ili više godina. Bio sam vođa ansambla B a poslije i A ansambla, ma drugačije je nekad bilo. Bivša Azotara je bila kao majka mnogima, i ovdje u Vitkovićima bilo je sadržaja za sve, djecu mlade. Danas toga manje ima, nekako mi se čini da je sve na ho-ruk, a omladina ima manje perspektive", kaže Ikica.

Priznaje da i danas ode na probu folklora i iza njih zaigra kolo.

"Malo za svoju dušu zaigram, ma ništa aktivno i godine su prošle, a i generacije se mijenjaju“, priča za Klix.ba.

Ono što se nije promijenilo je Drina, a strastveni ribolovac svaki slobodan trenutak koristi da se odmori uz rijeku.

"Odrastao sam i Drina mi je pod nosom, tu se najbolje odmorim".

A gosti koji redovno svraćaju u "Bosnu" čestitaju Božić. Ikica ih uglavnom poznaje, jer svakodnevno ispijaju kafe i "bistre" dnevnu politiku, nostalgično se sjećajući nekadašnjih, boljih vremena, ljudi, događaja. Neke koji se rijetko pojave u ovom naselju, poput Salka Muratspahića, Ikica teže prepoznaje, jer prošlo je puno godina.

"Allaha ti je l' me to nisi prepoznao", pita ga nekadašnji polaznik dječije dramske sekcije pri Amaterskom pozorištu.

Ikica se smije, prisjeća i tako se još jednom otvori priča o tetki Sajmi, blagajnici u pozorištu, odlasku do Zagreba, turnejama, prijateljima, praznicima, današnjim Vitkovićima.

"A šta da poželim uz Božić, moje su želje jednostavne, zdravlje, mir i dobro, svakome na svijetu", kaže Ikica Komlenović u razgovoru za Klix.ba.