Ispovijest holandskog vojnika
0

Boudewijn Kok: Htio sam pucati u Mladića

Sarajevo-x.com
Boudewijn Kok
Boudewijn Kok
Boudewijn Kok je u vrijeme genocida u Srebrenici imao 20 godina i bio je jedan od 400 "plavih šljemova", holandskih mirovnjaka, čiji je konvoj otišao napustivši 50.000 bošnjačkih civila, koje je trebalo da štite.

Genocid u Srebrenici najveće je poniženje u novijoj historiji holandske vojske, iskustvo koje je ostavilo ožiljke na umove stotine mladih vojnika koji su bili dijelom UN-ovih mirovnih snaga.

Hapšenje Ratka Mladića i njegovo pojavljivanje pred sudom u Hagu vratilo je Koka u taj kobni juli 1995. godine.

Trajna uspomena koju ima na Srebrenicu je trenutak kada Ratko Mladić stoji uz cestu i upućuje mu ironičan i podrugljiv pozdrav.

Srpske paravojne snage su te 1995. godine odstranile pripadnike holandskih mirovnih snaga i pregazile Srebrenicu, "UN-ovu zaštićenu zonu", pobivši više od 8.000 muškaraca.

Umjesto da se suprotstavi srpskim snagama, mladi Holanđanin se predao, kao i njegovi drugovi, a zatim su, što je predstavljalo krajne poniženje, još i pomagali Srbima da izbjeglice utovare u autobuse koji će ih odvesti u skladu sa naređenjima generala Mladića.

"Kada sam ga u tom trenutku vidio, poželio sam da imam pušku i da pucam u njega, ali on nas je razoružao", rekao je Kok u intervjuu za Sunday Telegraph.

"Znali smo da će muslimani patiti, ali nismo mogli pojmiti da će biti toliko ubijanja. Mladić ih je uvjeravao da će biti dobro tretirani, ali nisu! Nacisti su ljude deportirali vozovima, a Srbi su koristili autobuse", rekao je Kok.

Kok je u petak na televiziji gledao Mladićevo pojavljivanje na sudu u Hagu.

"Nije izgledao kao nježni starac koji je uhapšen u Srbiji prošle sedmice. Izgledao je ponosno. Kada je rekao sudu 'Ja sam general Ratko Mladić', mogao sam vidjeti bljesak starog generala koji je naredio stravična ubistva nedužnih muslimana", kaže Kok.

Osjećanje koje ga je proteklih godina najviše progonilo je osjećanje bespomoćnosti kada su odvedeni ljudi koje je imao priliku upoznati.

"Da sam znao da će ih ubiti, možda bih pokušao neke od tih dječaka sakriti u našu bazu. Ni oni nisu tražili pomoć jer nisu mogli pojmiti šta će im se desiti", ispričao je Kok.

To što je vidio Mladića na sudu, nakon 16 godina, pobudilo je bolna sjećanja bivšem pripadniku mirovnih snaga. U Bosnu i Hercegovinu je, kaže, stigao vjerujući da će pomoći žrtvama srpske agresije, a otišao je osramoćen i obilježen genocidom u Srebrenici.

Nakon povratka kući, na ulicama su ga ismijavali i optuživali za kukavičluk i to da je mirno posmatrao izvršenje genocida.

Mnogi njegovi drugovi pali su u depresiju te se odali alkoholizmu. Priznaje da je tek posljednjih nekoliko godina počeo da se miri sa svojom prošlošću.

"Pomagao sam ženama i starijim ljudima da uđu u autobuse, ali znao sam da to nisam učinio da bi ih srpski vojnici tukli i nogama trpali u autobuse. To je nevjerovatno teška situacija za mladića od 20 godina i strašno poniženje za holandsku vojsku", tvrdi Kok.

Želja mu je da jednog dana odvede svog sina u Srebrenicu.

"Kada me bude pitao šta smo tu radili u ratu, reći ću mu istinu o svemu", kazao je Kok.

Kok, kaže, ima još jednu želju, a to je da uživo vidi Mladićevo lice kada mu sudija bude izricao doživotnu zatvorsku presudu.