Piše: Asim Bešlija
Jedina veza između slovenačke ambasadorke u BiH Nataše Vodušek i Nijaza Zorlaka je činjenica da su te sporne večeri oboje vozili mercedes. A, velika razlika što je na ambasadoricinom bila oznaka CD i što je u krvi imala preko 2 promila alkohola u krvi. Valjda joj je ono CD dalo toliko zaleta da je hladnokrvno prošla kroz crveno i udarila u drugo auto, te umalo ubila jednog čovjeka. Čiča Mića, gotova priča! Ko je kriv? Vjerovatno niko.
I danima nakon nesreće nema podrobnijih detalja o nesreći a ambasadorica je izbjegavala da govori za medije te je pobjegla u Ljubljanu. Sve do prije nekoliko večeri. Izjavu je dala slovenskim medijima govoreći kako ona zapravo nije kriva i nema govora da je ona prošla kroz crveno. Prema njenim riječima, to je uradio Nijaz dok je ona prolazila kroz 'zeleni val' te udarila u Nijazova kola koja su, kako je otkrila slovenskim medijima, već dugo bila neregistrirana i tehnički neispravna. I što je najvažnije, kazala je da nije bila pijana. I kao da je ovim završila priču prije nego su i domaće vlasti dale konačnu riječ o rezultatima istrage.
No, svakako je indikativno da je gđa Vodušek odmah odjurila u Ljubljanu i da je tamo već duže vremena, te da se službena Ljubljana ne oglašava povodom ovog skandala koji je šokirao domaću javnost. I bez službenih rezultata, kao da nam je jasno ko će biti u pravu. Jedan mali čovjek koji se našao ispred bijesnog mercedesa kojeg je vozila ambasadorica sigurno neće. Jer ono što bi moglo biti mnogo važnije nije zakon nego lobiranje za brojne slovenačke firme koje cijede stotine miliona eura sa bosanskohercegovačkog tržišta. Pitanje je da li će domaće vlasti ili posebno lobisti za dobar položaj slovenačkih investitora, dozvoliti da jedan benigan događaj uprlja taj dobro funkcionirajući odnos.
Ali ako bismo teoretski govorili kako je to trebalo biti i kako bi slovenačka ambasadorica izbjegla gnjev javnosti, onda je trebalo biti pošten i odmah izaći u javnost sa svim detaljima kako istrage, tako i onoga što sama gđa Vodušek ima reći. To se, međutim, iz nejasnih razloga nije desilo. Neshvatljivo zbog čega jer se radi o samoj jednoj saobraćajnoj nesreći koje su rutina u Sarajevu. Umjesto toga, ostavljeno nam je dovoljno prostora da nagađamo da li je Vodušekova imala preko 2 promila alkohola i zbog čega izbjegava svoju odgovornost. Sigurno ono što najviše iritira jeste ta oholost u namjeri da se odgovornost a priori izbjegne i sve svali na Bosanca. A, logika je sljedeća. Ja sam ambasadorica, imam diplomatski imunitet i po svaku cijenu ću dobiti zaštitu. Predstavljam nadmoćniju zemlju koju je pokupovala na desetine domaćih firmi za bagatelu, i domaće vlasti na neki način su ucijenjene da nas, Slovence dobro tretiraju jer se i pored lobističkih, njihovi interesi svakako da nas zaštite.
S druge strane, nalazi se mali čovjek koji je kao Bosanac još manji i kojeg država zasigurno neće zaštiti onako kako će zaštiti jednu ambasadoricu. On je siromašan, vozi lošija kola, krši saobraćajna pravila i eto, nije ih registrirao već duže vremena, što nam nekako djeluje malo vjerovatno. Taj mali Bosanac unaprijed je gubitnik jer i pored općeg siromaštva on nema šanse protiv Slovenaca. Na kraju, on je taj koji je ucijenjen izolacijom, vizama, maltretiranjem na slovenačkoj granici i općim podozrenjem slovenačke države prema njemu jer je Bosanac iliti već po samoj vokaciji problematičan čovjek.
Zato barem javnost do kraja treba insistirati da se do kraja završi istraga i njeni rezultati transparentno objave, ako ni zbog čega drugog a ono zbog drskosti kojom se svaka odgovornost slovenačke ambasadorice želi ukloniti. Treba osim toga mnogo više cijeniti život jednog običnog čovjeka, Bosanca koji je već unaprijed sam sebi najbolji oslonac jer njegova država kao da radi za druge. Nije za odbaciti ni paralela koja se ovih dana povlačila u javnosti. Šta bi se to desilo, na primjer, da je bh. ambasador u Sloveniji svojim službenim automobilom u centru Ljubljane udario jednog Slovenca? Teško je i zamisliti. Ne samo u Sloveniji nego i drugim dijelovima Evropske Unije. Pa, zašto evropsku efikasnost i praksu ne trenirati i na jednoj ambasadorici?
