Bosanska Gradiška - grad koji je riješio problem pasa
Udruženje SOS Šapice Gradiška, koje vodi i finansira Daliborka Čolić, njemačka humanitarka bosanskog porijekla, uspjelo je ostvariti nešto što Sarajevo i mnogi drugi gradovi još uvijek nisu ni djelimično uspjeli - gotovo u potpunosti su riješili problem u vezi sa uličnim psima. Pasa na ulici je sve manje i manje, a gotovo svi su sterilisani i ugrađeni su im mikročipovi. Čak su i velikom broju vlasničkih pasa ugrađeni čipovi i sterilisani su.
Udruženje ima odličnu saradnju sa KP Gradska čistoća, preduzećem koje je imalo istu ulogu kao i sarajevska kafilerija - hvatanje i uklanjanje pasa. Danas je to malo drugačije, Gradska čistoća pse hvata na human način, smješta ih u posebne karantinske boksove, odakle idu na veterinarski pregled, sterilizaciju i mikročipiranje te se vraćaju na oporavak.
Nakon oporavka, psi se vraćaju na lokacije na kojima su pronađeni. Psi koji se iz nekog razloga više ne mogu vratiti na ulicu šalju se u azil, gdje bivaju smješteni sve dok im se ne pronađe stalni dom.
Pas i mačka najbolji prijatelji
Na izlazu iz kompleksa Gradske čistoće dočekali su nas maleni pas i mačka. Uposlenici su nam rekli da se radi o kujici Milici, prvom steriliziranom psu u Bosanskoj Gradišci, koja je tu ostala kao njihov ljubimac, a mačak joj je najbolji prijatelj.
Nakon posjete Gradskoj čistoći, sa Daliborkom Čolić smo se zaputili i ka njenom azilu za napuštene pse. Azil je primjer kako se sa malo novca i dobrom voljom i požrtvovanošću sve može učiniti. U dvorištu jedne porodice, čiji članovi, kao uposlenici Čolićeve, brinu o psima, smješten je omanji objekt podijeljen na dvije prostorije, u kojem se stalno nalazi 80-100 pasa.
Na ulazu u prvu prostoriju dočekali su nas gumeni mantili i čizme te sredstvo za dezinfekciju, prostorija je predviđena kao karantin i u njoj borave uglavnom štenci. Tu dolaze tek nakon minimalno sedmodnevnog karantina u veterinarskoj stanici ili Gradskoj čistoći, kako bi se na taj način smanjilo potencijalno prenošenje bolesti. Na svakom boksu nalaze se posebne metlica i lopatica za čišćenje te limena kutija u kojoj su zdravstvene knjižice i svi ostali dokumenti za pse u njemu. U drugoj prostoriji borave odrasli i već obrađeni psi, spremni za udomljavanje.
Ljubav, pažnja i topao dom za najvjernije prijatelje
Obje prostorije se griju i opremljene su poput pet shopa, a u pripremi je i nekoliko vanjskih boksova za odrasle pse sa dužom dlakom. Trenutni prioritet je izgradnja ograde za veliki ispust, tj. prostor za igranje, a radovi počinju uskoro.
"Svi psi koji borave ovdje su potpuno zdravi i nijedan od njih se više neće vratiti na ulicu, već će biti udomljeni. Azil je poput protočnog bojlera i svi psi bivaju udomljeni ovdje ili u Njemačkoj. Ima ovdje još dosta toga da se uradi – potrebni su novi prozori, farba, tavan..., ali će i to biti urađeno. Bitno je da psima ništa ne nedostaje. Svi su pod konstantnim nadzorom i brigom 24 sata dnevno i potpuno su prijateljski raspoloženi, tako da uopće nije teško raditi sa njima. Također, psi su i pod konstantnim veterinarskim nadzorom, a veterinar nam je na raspolaganju u bilo koje doba dana ili noći – ukoliko uposleni primijete bilo kakve, pa čak i najmanje promjene na psima“, izjavila je Čolić za Klix.ba.
Ipak, i pored dobre saradnje vlasti i NVO sektora u Bosanskoj Gradišci te stanovništva koje ima priličan osjećaj za životinje – problemi se i dalje dešavaju. Najveći je onaj sa nesavjesnim vozačima. Po povratku iz azila naišli smo na psa kojeg je udario automobil i samo je ostavljen da leži pored puta. Čolićeva ga je odmah pokupila i odvezla lokalnom veterinaru dr. Siniši Veljoviću, sa kojim inače sarađuje i koji vrši sterilizaciju svih pasa. Pas je odmah operisan i spašen.
Uspješno i humano rješenje
Kako nam je Čolićeva kasnije objasnila, ovakve situacije se, nažalost, često dešavaju, ali to nije i jedini problem. Drugi je već ustaljen za čitavu BiH - nasilnost i nesenzibilitet ljudi prema životinjama. U Bosanskoj Gradišci, za razliku od Sarajeva i drugih gradova, gdje ih ima stotine, djeluju samo dva zaštitara, Buco i Nada, koji pomažu i hrane životinje, te su često svjedoci različitih oblika nasilja nad psima, a nerijetko i sami bivaju napadnuti. I pored toga, Bosanska Gradiška je danas jedan od rijetkih svijetlih primjera kako se problem uličnih pasa može uspješno i humano riješiti. Potrebna je samo dobra volja.
Šta predviđa zabrana TikToka u SAD-u i koje bi zemlje mogle slijediti taj primjer
