{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Borka Rudić: Redizajnirani patriotizam i istraga "sabotera"

16.4.2012. u 13:12
29
0
Borka Rudić: Redizajnirani patriotizam i istraga "sabotera"
29
Borka Rudić: Redizajnirani patriotizam i istraga "sabotera"
Borka Rudić
Nakon što je nedavno na portalu Klix.ba objavljena osuda uvreda Harisa Pašovića na račun novinarke našeg portala, koju je izreklo Udruženje "BH Novinari", sarajevski reditelj se prošle sedmice u javnosti oglasio novim saopćenjem u kojem je, između ostalog, govorio i o tajnici udruženja Borki Rudić. Donosimo vam cjelovito reagovanje Borke Rudić na saopćenje našeg reditelja, koje, također, možete pročitati na kraju teksta.
Haris Pašović, umjetnik sa besprijekornom tridesetogdišnjom karijerom, kako sebe sam opisuje, proglasio je "saboterkom u pokušaju" Borku Rudić, to jest mene - generalnu tajnicu Udruženja/udruge BH novinari. Istu optužbu adresirao je i na novinarsko udruženje, bez navodjenja konkretnih imena barem jednog ili jedne od 700 njegovih članova, uključujući i deset osoba iz Upravnog odbora.

Osim korištenja kvalifikacije opasne po život osobe koju proglašava saboterkom komemoracije u čast 11.541 ubijenog stanovnika Sarajeva (ne uveličavam, samo kopiram Pašovićev stil pretjerivanja i samoznačaja), umjetnik nam je, u novom obraćanju bh.javnosti, ponudio još nekoliko fakata koji bi trebali potkrijepiti njegovu tezu o planiranju sabotaže i produženom "zločinačkom" djelovanju onih koji su kritikovali njegov grubi obračun sa novinarkom portala klix.ba. Kako se jedan neprimjeren postupak, već viđen i očekivan u našem javnom prostoru - napad na novinarku koja postavlja nezgodna pitanja, u umjetnikovoj režiji neočekivano pretvorio u javno isticanje tapija na bosanski patriotizam, propitivanje osjećaja (ne)pripadnosti Sarajevu i/ili sjećanja na žrtve opsade?

Prvo upada u oči da Haris Pašović izvlači i pred bh. javnošću razvlači samo moje ime, izmedju najmanje desetak novinara ili novinarki koji su javno uzeli u zaštitu koleginicu. Da se razumijemo - nemam ja problem sa tim da svako malo, još od 1992. godine, neko od ovdašnjih patriota javno pominje moje ime (po potrebi i genetski kod i razloge ostanka u ovom dijelu BiH). Upotreba imena, koje očito nije bošnjačko, nekad je bila dokazivanje stoljetne multietmičke tradicije ovih prostora, a u posljednje vrijeme i u režiji novih, agresivnih Bosanaca i Hercegovaca, dio je poželjnih sumnji u krajnje ciljeve pripadnika ili pripadnica tzv. manjeg naroda i njihovog ostanka ovdje. Na žalost i sramotu vrlih pitaca, punih dvadeset godina ponavljam, i opet ću, kako je contraditio in adjecto pitati mene ili bilo koga drugog za razloge ostanka u vlastitoj kući!

Zbog toga imam problem razumijeti još jedno javno manipuliranje mojim imenom, ovaj put od strane Harisa Pašovića, koji kritiku njegovog postupka prema mladoj novinarki (iskazanu kroz saopćenje Upravnog odbora BH novinari, a ne moje privatno reagiranje) izdiže na razinu općedruštvene opasnosti prema Sarajevu i njegovom sjećanju na žrtve. I to radi sasvim ciljano, kako bi dramaturški pojačao težinu lične pozicije, koju opisuje kao strijepnju nad mogućim incidentom (!?) i kako bi nanovo pred bosanskohercegovačkom, posebno bošnjačkom, javnosti potvrdio da isti (ime im se zatrlo!) pokušavaju umanjiti značaj obilježavanja stradanja hiljada Sarajlija. Razumijevanje sa Pašovićem otežava i činjenica da je on sam svoje djelo prvo nazvao redizajnom , a onda u "istrazi sabotera" ustvrdio da nije čuo za malo poznatu instalaciju iz New Yorka (?!).

Druga poruka (ili pouka) aktuelne prepiske u tradicionalnim i novim medijima ( čiji je akter samo djelimično H.P.), jeste mnogo opasnija i destruktivnija za samo biće ovoga grada i cijele Bosne i Hercegvine. Jedna sasvim legitimna i poželjna demokratska vrijednost - pravo na kritiku javnog ponašanja, krajnje populistički i na principima avazovštine nastoji se ponovo istrgnuti iz osnovnog konteksta, kako bi se nametnula kao pitanje diferencijacije među bh. patriotama i onima koji to nisu.

Ovaj put je odbrana novinarke i njenog prava na kritiku jednog postupka sasvim neopravdano stavljena u kontekst svete i ljudske potrebe iskazivanja suosjećanja sa žrtvama opsade Sarajeva. Do jučer su na sličan način i u drugačiji kontekst stavljane novinarske i ljudskopravaške kritike postupaka reisa Cerića (islamofobija), ukazivanje na kriminal (rušenje bošnjačkog poduzetništva),propitivanje odluka vlade u gradu i većem entitetu (atak na socijaldemokratiju), kritika koncerta ili filma (destrukcija države i njene umjetnosti).

O profesionalnom nipodaštavanju, personalnim uvredama i hajkama na sve one koji smatraju svetom dužnošču kritički preispitivati vlastito okruženje, javne osobe i njihove postupke, bez ikakvih drugih konotacija napisane su stotine stranica. Barem jedna trećina napisanog svjedoči o javnom linču kritičara koji pripadaju manjem narodu, u kojima je sarajevska i (TV) federalna javnost konačno raskrinkala sljedbenike Miloševića, nacionaliste i četnike u svojim redovima!?

Cijela javna priča i izmišljanje sabotera sarajevske komemoracije ima i treći, najznačajniji segment. Riječ je o ustoličavanju fotelje državnog umjetnika i uspostavljanju nekog novog prava nad umjetničkim i novinarskim predstavljanjem tragedije Bošnjaka. O tome neću pisati - ipak sam ja jedna "neuka, samozvana, izmanipulirana" novinarka. Uostalom, nisam ranije pisala o stutusu jednog drugog državnog umjetnika i vlasnika tapije na sva naša sjećanja. Drugi će o tome. Jer, složena je to priča, sa izvorištem u sehari Gavrila Grahovca, nekadašnjeg federalnog ministra kulture, i rezultatima tu pred nama, sa sličnim ili istim akterima: vlast, umjetnici i novinari, koji nezgodno pitaju i kritikuju.

Zbog toga će, ponavljam, za sarajevsku i federalnu javnost mnogo pogubnije posljedice imati horsko gušenje kritike od javnog odstrela pojedinaca, koliko god je i to tragično i bolno. Gušenje javne kritike i njeno tumačenje u kontekstu nacionalnog, vjerskog, političkog, spolnog ili bilo kojeg drugog identiteta kritičara, neminovno vodi bujanju agresivne ljubavi prema BiH - takozvanog neopatriotizma.

Ovdje možete pročitati tekst Harisa Pašovića.

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: