Bol i tuga u Srebrenici: Imala sam tri godine kada mi je otac ubijen
Tabute sa posmrtnim ostacima u bivšoj Fabrici akumulatora u Potočarima, gdje se nalazila i baza holandskog bataljona Ujedinjenih naroda (UN), danas su dočekali majke, sestre, tetke i poneki muški član porodice ubijenih Srebreničana, javili su reporteri portala Klix.ba.
Imala je tri godine kada su joj oca ubili, kaže nam Muamera Fejzić dok ispred hale u Potočarima gdje će tabuti biti do ukopa, čeka da kamion sa posmrtnim ostacima stigne na mjesto koje danas simbolizira svu bol majki, sestara, supruga. Muamerin otac Fadil ubijen je u julu 1995. godine u Srebrenici. Ona s porodicom sada živi u Ilijašu, a ove godine u rodnoj Srebrenici napokon će se posljednji put oprostiti od njega.
"Imala sam tri godine kada je ubijen. Ne znam gotovo ništa o tome", kratko nam kroz suze kaže Muamera.
Pogled nane Minke iz Potočara nije se odvajao od kamiona sa tabutima. "Čekam da iznesu broj deset", šaputala je ljudima koji su je pozdravljali na ulazu u halu.
Tabut na kojem je redni broj deset, onaj je na kojem su kosti njenog bliskog rođaka. Sina je ukopala prije deset godina.
"Amidžići, sestrići, bratići... puno su mi ih ubili sine, puno, više nego što ovo srce može podnijeti", uspjela je kratko izgovoriti gušeći se u suzama.
Nakon što su tabuti uneseni u halu, porodice žrtava i lokalni imami su se okupili pored njih kako bi proučili Jasin.
U Potočare još uvijek pristižu rođaci ubijenih kako bi bar još ova dva posljednja dana dodirnuli tabut, kazali ono što im nisu stigli reći za života, pomilovali platno preko tabuta kao što bi njih milovali... "To ipak nije konačni oproštaj, oče, ako Bog da, vidjet ćemo se mi tamo", kroz suze govori jedna kćerka dok sjedi pored očevog tabuta.
Lepa Brena u dobrom raspoloženju stigla u Sarajevo kako bi obavila probe za spektakl u Zetri
