{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Bitnije je šta zločinci jedu i piju nego za šta im se sudi

S
19.7.2011. u 20:30
0
7
Bitnije je šta zločinci jedu i piju nego za šta im se sudi
0
Bitnije je šta zločinci jedu i piju nego za šta im se sudi
Foto: Arhiv
Nakon okončanja priča o jagodama i ruskim klasicima haškog optuženika Ratka Mladića, mediji u Srbiji pozabavili su se ratnim zločincima koji su se vratili u zemlju. Primjer su Veselin Šljivančanin i Biljana Plavšić.
Nakon puštanja na slobodu Šljivančanin je najprije dao intervju za televiziju B92, a zatim je u nedelju, 17. jula, dao intervju dnevnom listu "Politika". U pauzi, nekako baš 11. jula na dan obilježavanja genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, na televizi Happy, svojih sat vremena dobila je i ratni zločinac Biljana Plavšić, koja je, također, puštena nakon dvije trećine izdržane kazne jer je priznala krivicu za progon Bošnjaka i Hrvata na političkim, rasnim i vjerskim osnovama.

"Razgovori sa zločincima kao da su bili na odmoru"

Prema mišljenju saradnice sedmičnog lista "Dani", novinarke Tamare Nikčević, nije problem što se ratni zločinci pojavljuju u medijima, nego način na koji se tretiraju, jer novinari takvim načinom rada pomažu u relativizaciji zločina, objavio je Deutsche Welle.

"Moguće da u tome ima nekakvog ispravnog pristupa, u smislu da vi gledate iznutra šta su oni radili, ko su bili ili ko je 15 godina bio na čelu tih struktura. Ali, ja nisam pristalica toga, ne umijem na taj način da razgovaram, nisam ta vrsta slušaoca i mislim da na taj način u suštini kad stvari do kraja ogolimo, mi zapravo relativizujemo i prošlost i zločine koje su počinili ljudi od Šljivančanina do svih ostalih. Razgovori s njima su kao da su se vratili sa nekakvog odmora koji je trajao koliko je trajao i sad oni nama drže predavanje", pojasnila je Nikčevićeva.

Naši i njihovi zločinci

Tako je u intervjuu sa Veselinom Šljivančaninom u "Politici" izbjegnuto da se spomene da je oficir JNA osuđen, umjesto čega je upotrebljena riječ "optužen". Prvo pitanje je, kada danas razmišlja o zločinima na Ovčari i 1991. godini, da li bi postupio isto kao prije dvije decenije itd.

Novinar je sebi dao za pravo i da kazne za egzekutore koji su ubili oko 200 ljudi na Ovčari nazove "visokim". Bivši oficir JNA Šljivančanin je ponovio da je za Ovčaru saznao iz medija, rekao da mu je teško da povjeruje da to neko može da uradi.

"Mi danas u raznim medijima slušamo te ljude koji su se vratili iz Haga i novinare koji samo klimaju glavom i misle da je ekskluziva dobiti ratnog zločinca, a ne postaviti mu pitanje o odgovornosti i još dođu apsolutno nespremni na taj intervju. Nadam se da je u pitanju to, a ne koncepcija da se sve relativizuje i da vi ljude, koji su osuđeni za najgore ratne zločine, vraćate u javnost kao da ništa nije bilo", naglasila je Nikčevićeva i dodala da joj je žao zbog takvog tretmana, te da joj je jednako žao što i u nekim bivšim republikama SFRJ zločinci koji su odslužili kaznu budu dočekani na isti način.

"I tu zapravo dođete u paradoksalnu situaciju da žrtva kopira dželata. Onda se tu sve stvari potiru", istakla je.

Vlasnik medijske dokumentacije Ebart Vlastimir Ćurgus Kazimir smatra da je na prostoru bivše SFRJ tretman ljudi koji su optuženi ili osuđeni za ratne zločine, najblaže rečeno, zanimljiv.

"Naravno da postoje 'naši' i 'njihovi' zločinci i da su oni koji su sa naše strane uvijek imali poseban tretman, bilo da je riječ o najtežim zločinima, zločinima genocida, pa do zločina koji se izvode iz komandne odgovornosti. Taj aršin je jasan i u Hrvatskoj i u BiH, na Kosovu, svuda za 'naše' ljudi koji su optuženi za zločine prema drugima postoji posebno razumijevanje pa i simpatija. Vi govorite o nekome ko je osuđen za nešto, a da uopšte ne pominjete žrtvu, sudbine ljudi, koji su direktno ili indirektno stradali zbog tih ljudi. Postalo je opšte mjesto da se izbjegava govoriti šta je povod da je neko bio u zatvoru, šta je povodom toga da je protiv nekog podignuta optužnica, živimo u vremenu gde je ta vrsta samozaborava postala dio političke korektnosti“, kazao je Ćurgus Kazimir za Deutsche Welle.

Trivijalnosti umjesto činjenica

Tretman ratnih zločinaca u medijima nije mnogo drugačiji od tretmana osuđenih za privredni i druge vrste kriminala.

"Pogledajmo koliko su osobe poput Cece prisutne na naslovnim stranama. I tu imate istu priču, nemate prave detalje zbog čega je ta osoba optužena, šta je uradila, ta krađa se vrlo rijetko pojavljuje. Glavna tema je kad će joj biti stavljena narukvica i gdje, da li će se udati i slično. Mediji su potpuno izgubili svaku moralnu orijentaciju i svaki razum Potrebno je da se prvo informiše javnost zbog čega je ta osoba osuđena, toga nema i bojim se da će te vrste odgovornosti medija biti sve manje", dodao je sagovornik Deutsche Wellea.

Podsjetimo, predsjednik Srbije Boris Tadić posjetio je stratište na Ovačri i izvinio se za žrtve, ne navodeći ni čije su, ni ko je za njih odgovoran. Na isti način mediji tretiraju taj zločin danas u Srbiji, što, prema riječima naših sagovornika, predstavlja šminkanje, a ne pravo rješavanje problema prošlosti.

"Može predsjednik republike da vodi visoku i dobru politiku i da se susreće sa Ivom Josipovićem i ljudima iz regiona, i da se u ime srpskog naroda izvini za zločine koje su naši sunarodnjaci učinili nekom drugom, ali to je vrh. Čini mi se da se to radi zbog spoljašnjeg faktora i pritisaka, a ne zbog onoga unutra. Sada je važnije otkriti gdje je sahranjen Draža Mihailović nego otkriti šta se desilo sa desetinama hiljada ljudi koji su mučki masovno ubijeni", zaključio je Ćurgus Kazimir.

O tome kako mediji u Srbiji prate suđenja i generalno izvještavaju o ratnim zločinima, možda je najbolje pojasnio sam Veselin Šljivančanin u intervjuu "Politici", gdje je između ostalog rekao da bi volio da taj list, kao i sve druge novine, više pišu o presudama i onome što se čuje u sudnicama u Hagu, o ljudima kojima se tamo sudi, a ne da ga pitaju s kim je igrao tenis, šta je jeo, pio...

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: