U osvrtu na 25 godina od kada mu je papa Ivan Pavao II povjerio upravljanje biskupijom u njegovom rodnom gradu, biskup Komarica istakao je da vrijeme slobodnog ispoljavanja "vjere nije dugo trajalo i da su ga ubrzo zamijenila teška, ratna vremena".
"Bez oružanih ratnih sukoba, jer za sukobe trebaju barem dvije ratoborne strane, rušeni su i pljačkani mnogi domovi i imanja, te crkve, bogomolje i škole. Mnogi su naši vjerni župljani, ali i drugi naši sugrađani, uz najteža maltretiranja nasilno protjerani iz njihova najsvetijeg, rodnog im mjesta da se u njega više i ne vrate“, kazao je biskup Komarica napominjući da ratni vihor ostavio užasnu materijalnu pustoš.
Ističući da ni vjernici, ni sveštenstvo, a ni on lično nisu klonuli duhom, banjalučki biskup zahvalio se svećenstvu, redovnicima i vjernicima u svojoj biskupiji koji su mu pomogli u njegovom radu.
Govoreći o radu biskupa Komarice njegovi suradnici istakli su da mu je "providnost namijenila tešku zadaću: voditi biskupiju u dramatičnom razdoblju oružane agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada je gotovo posve uništena“.
I ovom prilikom je podvučeno da su tokom minulog rata na području banjalučke biskupije zlostavljana i ubijena od srpskih snaga sedmorica svećenika i jedna redovnica. Nekoliko je svećenika jedva preživjelo zlostavljanje, brojne crkve, kapelice, župne kuće i samostani srušeni su ili teško oštećeni, dvije trećine vjernika prognano je i nikada se više nisu vratili, nekoliko je župa posve ugaslo, a u drugima je ostalo tek po nekoliko desetaka ili stotina vjernika.
Od 130 hiljada katolika, koliko je u biskupiji živjelo 1991. godine, danas ih je nešto manje od 40 hiljada.
Unatoč ovim strašnim pokazateljima biskup Komarica se neumorno trudio oko očuvanja mira, poticao brojne mirovne inicijative s državnim i crkvenim prvacima, kad je rat izbio, trudio se oko ponovne uspostave mira. Po prestanku rata borio se za povratak svih prognanih na svoja ognjišta, neumorno se zauzimao za dostavu humanitarne pomoći svojim vjernicima, ali i svima drugima, koliko je to bilo moguće, brinuo se i brine za obnovu porodičnih kuća, ali i crkvenih objekata, od kojih su mnogi građeni posve od temelja.
Uz svoje profesorske i biskupske obaveze bavi se i pisanjem. Objavio je više stručnih radova iz područja liturgijske znanosti, ljudskih prava i crkvene muzike u domaćim i stranim časopisima i zbornicima. Kao biskup objavio je zbirku dokumenata koje je napisao tokom ratnih zbivanja 1991. - 1995. pod naslovom: "U odbrani obespravljenih".
Jedno od najvećih djela biskupa Komarice njegovo uporno zauzimanje za proglašenje blaženim sina ove biskupije Ivana Merza, a betifikaciju je u Banjoj Luci izvršio na svom pastoralnom pohodu 2003. godine papa Ivan Pavao II.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
