Ona je istakla da je kontaktirana, ali da je poručila da nije u stanju da bude svjedok.
"Previše sam stara, teško sam pokretna, a tu i tamo imam trenutke kada osjetim da dobro i ne pamtim. Nekada sam bila specijalista da se sjetim svake pojedinosti, ali se godinama to polako gubi, a vjerovatno su tome doprinijeli i uslovi u kojima sam bila u zatvoru u Švedskoj. Smatram da se tamo sudi Radovanu Karadžiću kao što se sudilo Biljani Plavšić, a taj čovjek me nije ničim zadužio. Ničim dobrim, a ja ipak nisam svetac, već samo čovjek", rekla je za franfurtske Vesti.
Komentirajući činjenicu da je Karadžiću vraćena optužnica za genocid u sedam opština RS Plavšić je kazala da je, kada je prošle godine ta tačka ukinuta, pomislila da je Haški tribunal krenuo, koliko-tolko, dobrim putem, ali ne ni za Karadžića ili za RS ili srpski narod, već dobrim putem za pravdu.
"Od početka rada Tribunala bilo je dovoljna osnova da se izrazi sumnja u iskrenost formiranja takve internacionalne institucije. Pritom, neću da kažem da možda u Haškom tribunalu nema takvih tendencija, jer sam i sama vidjela niz dokumenata u kojima stoji formulacija 'bosanski Srbi'. Uvijek sam se protivila takvim 'formulama' naglašavajući da je odgovornost isključivo individualna", objasnila je Plavšić.
Biljana Plavšić je iz zatvora izašla prije tri godine, a odslužila je osam od 11 godina. Bila je optužena za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine nad Bošnjacima i Hrvatima. Tribunalu se sama predala i priznala krivicu za progon Bošnjaka i Hrvata.
