Dobar je učenik, interesuje je oblast ekologije, a želi da studira menadžerstvo u Novom Sadu ili Beogradu.
"Učim i nadam se da ću se upisati na teret budžeta. Roditelji nemaju novca da finansiraju studije, imaju nas petero djece i živimo od 125 KM dječijeg dodatka i od onoga što otac zaradi u nadnici ili majka prodajući stare stvari", kaže Sanita.
Ova sedamnastogodišnjakinja rođena je u Berlinu, a porodica se vratila u Bijeljinu 2000. godine, kada su protjerani iz Njemačke. Roditelji su omogućili da jedna kćerka završi osnovnu školu, a trenutno se školuje njih troje.
Sanita se ne žali na siromaštvo, živi u porodičnoj kući gdje sva djeca dijele jednu sobu, a jedino joj, kaže, nedostaje internet.
"To što sam Romkinja nikada nisam osjetila kao prepreku, kao muku. Drugari me prihvataju i pozivaju na slave i rođendane. Govorim i romski jezik i poštujem i čuvam tradiciju svog naroda", kaže djevojčica.
Na školske ekskurzije Sanita nije išla jer nije imala novca, ali je Udruženje "Otaharin" /jutro na romskom jeziku/ u Bijeljini prošle godine omogućilo da sa školskim drugarima ode na zajednički izlet.
"Veliki je svijet i pruža velike šanse, a ja samo želim da se što više romske djece školuje i da se ne bave gvožđem ili prljavim stvarima u životu", ističe djevojčica.
Prema podacima udruženja "Otaharin", u Bijeljini se ove godine školuje 125 učenika romske nacionalnosti, prošle godine u učionicama ih je bilo 142, ali mnogo njih odustane od školovanja ili se presele u evropske zemlje.
