Kladionice i kasina otvaraju se i blizu škola, pa učenici, kada dolaze na nastavu ili se vraćaju kući, sve češće svraćaju da okušaju sreću, a to ih uvlači među kockare.
"Kec za Real Madrid, Lacio čista dvojka. Ko bi mogao pobijediti u košarkaškoj utakmici NBA lige? Ko su favoriti za najbolju pjesmu "Evrovizije" na koje bih se mogao kladiti? Ko će odnijeti titulu hokejaškog prvaka?, sve su to misli koje svakodnevno zaokupljaju mladog Mostarca M. I.
Iako još nije punoljetan, svakodnevno je u kladionicama i salonima igara na sreću, kojih je u Mostaru, kao i ostalim gradovima u Bosni i Hercegovini, sve više.
"Počeo sam sa 14 godina ići u kladionice sa svojim starijim drugovima. Također, redovno kupujem listiće za razne igre na sreću“, kazao je mladić, dodajući kako se loše osjeća kao jedan dan preskoči i ne okuša svoju sreću.
U mostarskim salonima igara na sreću navode da igre na sreću igraju ljudi svih generacija, te da svaki salon ima svoje stalne mušterije. Usljed svjetske ekonomske krize, koja je dovela u pitanje poslovanje mnogih preduzeća, te prouzrokovala nagli pad životnog standarda i povećan broj nezaposlenih, posao u kladionicama je procvjetao. San onih koji se klade, prije nekoliko godina ostvario je 53-godišnji Ševko Fejzić.
"Godine 2001. uplatio sam listić od 2 KM, a osvojio 10.000 maraka“, kazao je Fejzić za Deutsche Welle dodajući kako je novac otišao brže nego što je došao, a završio je, svakako, ponovo u kladionicama.
Nema pravih vrijednosti
Husein Oručević, politolog i bivši voditelj Omladinskog kulturnog centra Abrašević u Mostaru naglašava da je pitanje kockanja veoma ozbiljno u BiH.
"Novac je postao nešto u što svi vjeruju. Ostali smo bez istinskih, karizmatskih, snažnih političkih ličnosti koji bi ljude doveli u stanje političke sigurnosti. Ostali smo bez religijskih autoriteta. Čovjek je izgubio vjeru i jedino što mu je preostalo je vjera i nada u novac“, kazao je Oručević, dodajući da što je veća kriza i ljudi imaju manje novca, sve više ih troše na tomboli.
"Dolaze nam ljudi od 20 do 70 godina. Najčešće se klade na nogomet, tako da je kladionica najposjećenija u vrijeme Lige šampiona, ili nekih drugih fudbalskih prvenstava, mada ima i onih koji se klade na druge sportove", istakli su u kladionici.
Kockanje – bolest ovisnosti
Po definiciji Svjetske zdravstene organizacije, kockanje spada u bolesti zavisnosti, a psiholozi upozoravaju da kockara u BiH nije lako prepoznati za razliku od, recimo, alkoholičara.
Psihijatar Emina Alihodžić tvrdi da se kockarska ovisnost u teoriji definiše kao poremećaj ličnosti te da se tretira kao teže psihičko oboljenje.
"Patološko kockanje je bolest. Liječenje je dugotrajan i mukotrpan proces koji zna trajati i do nekoliko godina. Ljudi koji imaju ovaj problem nisu problem sami sebi već prave problem i svojim porodicama i okruženju", naglasila je Alihodžićeva, koja je u svojoj privatnoj praksi imala nekoliko pacijenata koji su bili patološki ovisnici o raznim oblicima igara na sreću.
Djecu na klađenje navode i roditelji
Iz Centra za prevenciju i liječenje bolesti ovisnosti potvrđuju kako je na području Mostara sve više djece kod kojih se stvara ovisnost o igrama na sreću. Kako upozorava dr. Marina Inić, za to su u velikom broju slučajeva krivi roditelji.
"U anketi koju smo proveli, velik broj petnaestogodišnjaka izjasnio se da posjećuje kladionice. Većina dječaka, koja se kladi, prvi je put u kladionicu otišla s ocem, te se kladila uz očev pristanak. To je ono što svi roditelji trebaju imati na umu prije nego počnu optuživati druge za djetetovu ovisnost", kazao je dr. Inić.
