Neformalno obrazovanje je nastalo kao odgovor na brze tehnološke, naučne i ekonomske promjene koje formalno obrazovanje nije moglo da prati.
Jelena Kuzmanović iz NVO "Terce" kaže da iako neformalno, ovo obrazovanje predstavlja planiranu aktivnosti, ali koja nije uokvirena unutar zakona koji važe za formalno obrazovanje.
Ono se najčešće koristi kao odgovor na trenutne situacije, kao što je u BiH bio slučaj prilikom uvođenja informatičkih tehnologija prije početka njihovog učenja u školama ili s izučavanjem stranih jezika, navela je Kuzmanović.
Naglasila je da neformalno obrazovanje također pomaže za lakše uklapanje socijalno ugroženih kategorija građana i osobama koje se ne mogu snaći na tržištu rada.
U Evropskoj uniji, navela je, vlada veliko interesovanje za neformalno obrazovanje. Tamo ono predstavlja značajnu dopunu formalnom obrazovanju, posebno u vezi sa zahtjevima tržišta.
Osnovni problem u BiH predstavlja to što ne postoji zakon kojim se regulira ova oblast, što se različite institucije bave neformalnim obrazovanjem i što je zastupljeno samo u većim centrima, kazala je Kuzmanović.
Dijana Andrić je govorila o uspješnom primjeru svoje humanitarne organizacije "Altruist "iz Mostara, koja je okupila mlade s obje strane grada i počela brigu o starim osobama kojima je potrebna pomoć.
Svi volonteri su prošli kroz posebnu edukaciju kod ljekara, psihologa, socijalnih radnika i drugih. Uspjeh "Altruista" nije ostao bez odjeka, jer su uskoro profesori fakulteta i srednjih škola stimulirali svoje studente i učenike da se uključe u projekt da bi stekli više znanja koja nisu mogli dobiti na nastavi.
Andrić je zaključila da je ovaj primjer pokazao da je za lično usavršavanje najčešće potrebna samo dobra volja, a doobuke moraju biti stalne čime ljudi postaju konkuretni na tržištu rada.
O edukaciji vršnjaka kao vidu neformalnog obrazovanja govorila je Naida Kučukalić, trener u mreži nevladinih udruga Y-PEER.
Ova mreža već pet godina provodi edukaciju vršnjaka u oblastima seksualnog i reproduktivnog zdravlja među mladima i smanjenju rizičnog ponašanja.
Ona je naglasila da se također postavlja pitanje šta s onima koji ne pohađaju škole ili nemaju mogućnost školovanja, kao mladi iz romskih zajednica ili druge ranjive grupe.
Kroz mrežu su oformljeni informativni centri koji sarađuju s partnerskim medicinskim centrima.
Ovaj vid edukacije, kazala je Kučukalić, provodi se na terenu kroz prezentacije, skečeve, radionice i treninge, a baziran je na principu mladi-mladima.
