BiH još uvijek bez centra za autizam: Roditelji suočeni sa problemima, u očaju dižu ruku na sebe

Kako ističe, do sada je održan niz sastanaka sa svim relevantnim faktorima, međutim finansijska „injekcija“ još uvijek nije stigla.

"U 2012. godini urađen je elaborat o opravdanosti izgradnje centra za autizam koji je prihvaćen od Vlade i Skupštine TK, a godinu kasnije potpisan je sporazum. Sve je bilo lijepo do trenutka kad su nastali problemi. Mi ne možemo čekati da nama stranci grade objekte. Ovdje je potrebno da i Vlada FBiH da svoj doprinos, odnosno uplati 500.000 KM, koliko smo tražili, kako bi ovaj centar bio završen do novembra ove godine", ističe Sadiković.

Kaže i da bi implementacijom ovog projekta u potpunosti na dobitku bila cjelokupna društvena zajednica, sa posebnim akcentom na porodice i djecu kod koje je dijagnosticiran autizam.

"Mi bi ovdje imali centar koji se prostire na 750 kvadratnih metara i bio bi internatskog tipa. U okviru njega bi djelovao i centar za dijagnostiku koji bi pomogao prilikom utvrđivanja dijagnoze. Centar bi bio i trajno prihvatilište za djecu koja ostanu bez roditelja. Mi sada imamo situaciju, da ukoliko nastupi smrt kod roditelja, o toj djeci nema ko da brine", dodaje Sadiković.

Rehabilitacija po najsavremenijim metodama

Centar bi upotpunio i tim stručnih osoba, a rehabilitacija štićenika bi se vršila po najsavremenijim metodama.

"Vrata bi bila otvorena djeci s područja cijele BiH. Mi već sad imamo pozive od roditelja iz Mostara, Banjaluke i Visokog. Obraćaju nam se za pomoć, što znači da je ovaj projekat od izuzetnog značaja za sve", kaže Sadiković.

Generalna skupština Ujedinjenih nacija svojom Rezolucijom dala je jasne upute svim članicama kako se treba ponašati kada su u pitanju osobe sa autizmom, ali nažalost, prema Sadikovićevim riječima, naša zemlja tu Rezoluciju tumači na drugi način.

"Mi živimo u vremenu kada se hvalimo transplantacijom organa, a nismo u stanju da djetetu s autizmom omogućimo opservaciju zuba pod opštom anestezijom. Naša djeca rapidno propadaju, a porodice se žestoko uništavaju. Mi imamo dosta slučajeva u kojima su brakovi prekinuti zbog ovog problema, a zabilježeno je i nekoliko slučajeva gdje su roditelji izvršili samoubistvo zbog situacije da ne mogu pomoći svom djetetu s autizmom, a nemaju podrške ni od strane društva", naglašava naš sagovornik.

Brojni problemi svakodnevno

Na području Tuzlanskog kantona trenutno je registrovano više od 80 autističnih osoba. Među njima je i 26-godišnji Denis Sadiković.

Njegova majka Senada kaže da se roditelji autistične djece svakodnevno susreću sa mnogobrojnim problemima.

"U vrijeme kada je mom Denisu dijagnosticiran autizam ljekari su mi preporučivali da se preselim u Hrvatsku. U tom ternutku mi nije bilo jasno zbog čega, ali sam sada svjesna situacije u kojoj se nalaze svi roditelji autistične djece", priča nam Denisova majka.

Ističe da bi izgradnja centar za autizam bila od izuzetnog značaja.

"Posebno bi bilo značajno za roditelje male djece s autizmom, jer ne bi patili na način na koji mi patimo. Naša djeca se sama ne znaju umiti, oprati zube ili obući. Sve bi to mlađa djeca uz pomoć stručnog osoblja savladala. S druge strane, neopisiv je značaj i za nas roditelje koji imamo veliku djecu. Problem nastaje i u tome da mi starimo i jednostvno nismo u mogućnosti brinuti se o djeci kao prije", kaže ona.

Stručna pomoć u Tuzli

Najnovija istraživanja pokazuju da jedno od 75 novorođene djece ima simptome autizma koje je nužno otkriti do najkasnije pete godine, a to je moguće jedino uz dostupnost rane dijagnostike.

Iako naučnici još uvijek nisu precizno utvrdili uzroke ovog poremećaja, već dvadesetak godina se intenzivno radi na pronalaženju najefikasnije terapije i modela obrazovanja, sa veoma dobrim rezultatima.

Na području Tuzle djeca kod koje je dijagnosticiran autiza stručnu pomoć trenutno mogu dobiti jedino u Zavodu za odgoj i obrazovanje osoba sa smetnjama u psihičkom i tjelesnom razvoju.

U ovom zavodu nedavno je osnovan odjel za autizam gdje se putem profesionalnog pristupa stručnog osoblja nastoji povećati nivo socijalnizacije štićenika.

"Pored mentalnih retardacija djeca iz ove skupine se suočavaju i sa problemom ispada što predstavlja njihovu najveću kočnicu u radu. Upravo zbog toga mi putem individualnog pristupa, shodno sposobnostima učenika, radimo na obrazovnom dijelu, a određenim vježbama dolazimo do mogućnosti da oni na kraju mogu samostalno ručati ili otići u toalet", pojašnjava Šejla Alić, edukatorica i rehabilitatorica u Zavodu za odgoj i obrazovanje osoba sa smetnjama u psihičkom i tjelesnom razvoju u Tuzli.

O autizmu

Autizam je biološki razvojni i vrlo složeni poremećaj mozga. Glavne karakteristike su slaba ili nikakva socijalna interakcija i komunikacija, ograničeni i ponavljajući obrasci ponašanja.

Upravo po ovim karakteristikama autizam se razlikuje od ostalih poremećaja iz grupe poremećaja autističnog spektra. Nasljednost autizma je velika, genetika poremećaja je složena, a još uvijek se ne zna koji geni su općenito odgovorni.

U BiH najveći broj djece s autizmom provode život izolirana od društva i u potpunoj ovisnosti od porodice.