Onoliko koliko na teritoriji Bosne i Hercegovine nema države, u smislu birokratskog aparata koji će provoditi zakone i štiti njen suverenitet, u toj mjeri čini se susjedne zemlje daju sebi za pravo da vršljaju po toj teritoriji, na medijski ili bilo koji drugi način. Ovaj put primjer nam je Republika Hrvatska kojoj je susjedna tvorevina iz Dejtona, po svemu sudeći, jedna pogodna teritorija kako za provođene vlastitih političkih ciljeva kako zbog Hrvata koji tu žive, tako i zbog ekonomskih interesa, ponajprije plasmana hrvatskih proizvoda bez ikakvih zapreka. Ta priča razvija se već godinama. Kulminira u nekoj vrsti psihološkog nametanja putem jakih hrvatskih medija koji indirektno poručuju kako je dio BiH, onaj južni, Hercegovina, skoro pa Hrvatska ili možda, de fakto, Hrvatska.
Ako ste imali priliku gledati dosadni TV projekat HTV-a 'Lijepom našom' u njegovom prošlosedmičnom izdanju, mogli ste vidjeti o čemu se konkretno radi odnosno uživati u predstavljanju turizma, tradicije i kulture malenog mjesta koje nosi ime 'Grude'. Da, to su one Grude u Hercegovini iliti državi Bosni i Hercegovini. No, za uredništvo HTV-a to je očito bio dio 'lijepe naše', hrvatska teritorija, hrvatski povijesni prostor, ili šta već drugo, pa su ga u svoj putopisni program uključili upravo kao dio suvereniteta hrvatske države, mjesto po kojem hrvatske kamere mogu vršljati do mile volje i gdje javni RTV servis susjedne države može raditi šta želi. Pa, i integrisati ga medijski u vlastitu kifla teritoriju. U Bosni nema ko da otpiše
Ukupnom medijskom i inom odnosu hrvatskih medija i države, može se pristupiti i na terminološkom nivou na način kako se tamo koristi ime Bosne i Hercegovine. Najbolji primjer za to je nedavni bijeg Branimira Glavaša na teritoriju naše zemlje, pa su hrvatski mediji čas izvještavali kako je pobjegao u Hercegovinu a čas u Federaciju BiH. Susjedne, međunarodno priznate zemlje pod punim imenom 'Bosna i Hercegovina' nije bilo nigdje. Naime, kako se ovdje radi o međudržavnom problemu, sasvim bi bilo logično da se najjači hrvatski medij kakva je Hrvatska-radio televizija koji propagira i štiti državne interese, prema teritoriji prvog susjeda odnosio upravo na način uvažavanja teritorijalnog integriteta i njenih međunarodnih prepoznatljivosti. Ovako, ne može se izbjeći utisku kako je Bosna i Hercegovina samo teritorij otvoren za iskazivanje raznoraznih interesa prema kojoj granica kao da ne postoji.
Priča se se može nastaviti i drugim primjerima gdje se hrvatski mediji i politika direktno bave problematiziranjem unutrašnjih problema BiH. Tako je Nova TV iz Zagreba, koja voli gajiti imidž jedne kozmopolitske televizije, i sama nasjela na jeftini hrvatski nacionalizam u pokušaju da svojim izvještavanjem potakne pravičnost i pravdu za Hrvate u BiH. 15.aprila ove godine na svom web site-u ova televizija odlučila se citirati nepouzdani i nacionalizmu skloni mostarski portal pincom.info koji se obrušio na Sud BiH, dakle, državnu instituciju koja je navodno osudila četvoricu Hrvata zbog ratnih zločina bez razmatranja dokaza, iskaza svjedoka te odbrane i tužilaštva.
Šta više, u ovom napadu na Sud BiH kojem se Nova TV priključila svojim izvještavanjem, citirala je i udruženje Croatia Libertas koje se bavi konstruktivnim razbijanjem države u kojoj živi i oživljavanjem fantomske paradržave kakva je bila Herceg-Bosna. Uredništvo Nova TV nije se libilo ići i logikom konstitutivne zastupljenosti naroda u presudama pa navesti u podnaslovu kako je eto najviše osuđenih Srba i Hrvata a najmanje Bošnjaka, što je, je li, dio bošnjačke zavjere i kontrole na Sudom BiH a ne dio rezultata sudske prakse suđenja ponajprije za najteže zločine, bez obzira ko ih je počinio. Odnosno, da na sudu kriterij nacionalnosti ne postoji i da je samo dio nacionalističke fatamorgane to da neko najviše sudi Srbima ili Hrvatima, pa su zato oni ugroženi i na taj način.
Poruke iz Sarajeva
Ovakvih i sličnih primjera ima na desetine. Poruka je sasvim jasna – unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine nisu samo njene nego i stvar susjednih zemalja koje polažu potpuno pravo da se miješaju u rad njenih institucija. I ako nije to, šta je onda?
Međutim, mnogo pogubnije u čitavoj priči je što se u državi Bosni i Hercegovini ovim i ovakvim primjerima skoro niko ne bavi. Dok hrvatski ministri kao na kafu dolaze i šetkaju se po našoj teritoriji, obavljajući razne poslove, dotle se prema Bosni i Hercegovini i njenim državnim organima postupa krajnje restriktivno, odnosno kao prema drugoj državi kada je pristup Hrvatskoj u pitanju. Na kraju, možete li zamisliti nekoga od domaćih ministara koji poslom tako hoda diljem Hrvatske a bez prisustva resornog kolege, praćen samo građanima susjedne države koji su njegove nacionalnosti?
Nedostatak države koja bi svoje ime i svoju teritoriju štitila upravo državnički, kao i sve ostale evropske države, ovdje je sasvim očit. Uz to, nema ni jakog medija koji bi se bavio ovim pustošenjem bh. suvereniteta i koji bi zaštitio nešto što Bosna i Hercegovina barem na papiru ima.
Dok se to ne desi, i neće imati bolji tretman odnosno biće samo jedna igračka sa kojom se igraju hrvatske institucije i mediji, čijim se građanima može nametati mnogo šta, na čiju se teritoriju može izvoziti bez ikakvih kriterija i čije granice su propusne tako da se osuđenici poput Ante Jelavića mogu kretati kako im je volja. I to sve po zakonu.
Šta predviđa zabrana TikToka u SAD-u i koje bi zemlje mogle slijediti taj primjer
