Svoju reportažu o Bosni i Hercegovini Vulliamy počinje pričom o Mostarcu Jasminu Elezoviću.
"Jasmin uzima svoju gitaru i počinje svirati pjesmu "Usne vrele višnje", pjesmu popularne grupe "Azra", nastale u bivšoj Jugoslaviji...
Elezović i njegova porodica su iz Mostara. Imaju skroman, ali pravi porodični stan u istočnom dijelu Mostara, dijelu koji je devet mjeseci, od maja 1993. godine, bio najgore mjesto na svijetu za nazvati domom. Jasmin je tokom opsade Mostara imao samo sedam godina – on je doslovno dijete rata. Međutim, on je nesvjesno postao predstavnik pokreta koji se odupire divljaštvu i brutalnosti i to kroz kulturu, prvenstveno kroz muziku, odnosno rock and roll.
On se na civilizovan način kroz umjetnost bori protiv svih vrsta sukoba, protiv onoga što se dešavalo u logoru “Omarska”, kao naprimjer onda kada je jedan muslimanski zatvorenik bio natjeran da ugrize drugog zarobljenika za testise, protiv onoga što se dešavalo u Višegradu kada je lider bosanskih Srba Milan Lukić sa svojim ljudima zaključao u jednu kuću starije ljude i djecu i zapalio ih žive.
-Sreo sam djevojku koja je preživjela taj užas. Njene uši izgledale su kao rastopljeni vosak... Ispričala mi je kako su krike ljudi koji su živi zapaljeni ugušili pijani povici i pjesme ubica...
Međutim, iz razrušenog Mostara stigao je odgovor na to barbarstvo – humanost. Organizacija "War Child", koja je danas postala globalna organizacija koja pomaže djeci diljem svijeta, prije15 godina, uz pomoć muzičara iz velikog broja zemalja svijeta, načinila je album nazvan "Help". Taj album je uspio ono što brojni političari i diplomate nisu. Prodajom albuma zarađen je novac koji je upućen djeci Bosne i Hercegovine i najuspješniji je album te vrste u historiji.
Taj album je značio objavu rata ratu, a osim albuma Organizacija "War Child" je otvorila i pekaru u tada opkoljenom Mostaru.
"Donijeli smo hljeb i muziku u Mostar", kazao je Nigel Osborne, kompozitor i profesor muzike, koji je u projekat bio uključen od samog početka.
"Političari uvijek lažu, ali muzika govori istinu", dodaje on.
U pekari "War Child" radio je Jasminov otac Ermin koji je ratne dane provodio trčeći s fronta u pekaru i obrrno.
"Ermin nikada nije spavao. Dolazio bi sa dužnosti u dva sata iza ponoći i onda je išao peći hljeb, distribuirao je stotine hljebova dnevno, a onda je išao nazad na front. Mislim da ga je rad u pekari i spasio, od njega samog, naravno, jer se tokom rata nagledao svakakvih grozota. No, nama je trebalo nešto više od hrane", priča Erminova supruga Alma, dok njen sin uzima gitaru i počinje svirati sevdalinku...
"Trebala nam je hrana za dušu", uzdiše Alma.
Organizacija "War Child" nastala je 1995. godine, a njena priča počinje u Sarajevu – multietničnom kulturnom sjedištu bivše Jugoslavije, koje je tokom rata bilo pod opsadom.
-Novinar Vulliamy je u svom tekstu spomenuo i Harisa Pašovića, napominjući kako je njegovom zaslugom trg ispred Narodnog pozorišta u Sarajevu nazvan Trgom Susane Sontag, velike umjetnice i velike prijateljice BiH.
-"Pašović je nedavno imao premijeru svoje predstave "Football, Football"...
"Umjetnost je prvobitna potreba, čak i pod opsadom, posebno tad. Moji najveći idoli stvorili su svoja djela upravo pod opsadom, kao naprimjer Orwell, Anna Akhmatova, ali nikada se nisam nadao da ću se i sam naći u toj situaciji", kazao je Pašović.
-Novinar je spomenuo i Nebojšu Šobića, napominjući kako je on doslovno postao ratni umjetnik, nakon što je uspio izbjeći vojnu službu i posvetiti se svom radu.
"On je sada jedan od najinovativnijih umjetnika u New Yorku", napomenuo je Vulliamy.
Vulliamy u svom tekstu govori i o predratnim bendovima koji su postojali u Jugoslaviji: “Azra”, “Bijelo dugme”, “Zabranjeno pušenje”.... Njihovoj muzici, koja se emitovala na ratnom radiju Radio Sarajevo Zid, radiju kojeg je osnovao profesor Zdravko Grebo.
-To je bio medijski projekat čija je prvenstvena misija bila kulturna i duhovna obnova. U vrijeme opsade, dok nije bilo televizije, Grebo je odabrao savršen medij koji se branio i politički i fizički.
"Naša poruka je bila: sjetite se ko ste: vi ste urbani ljudi, radnici, kulturan narod", kazao je Grebo.
-Među najvažnijim projektima Organizacije "War Child" u Mostaru bio je izuzetan preporod sevdaha. "Plod" toga je Amira Medunjanin koja je danas postala zvijezda ne turbo-folka, poniklog u Beogradu, već sevdaha.
Organizacija "War Child" omogućila je mnogo toga dobrog u Mostaru, gradu u kojem sada ljudi mirno šetaju, sviraju i slušaju muziku... Čitav projekat je mnogo dobrog donio Bosni i Hervcegovini, zemlji koja se sada kroz umjetnost opire krvavoj historiji...
No, kao što je napisano na kamenu Starog Mosta, onom srušenom '93 i izronjenom iz Neretve: "Don't forget".
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
