{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Beskućnika i djece koja rade sve je više, oni su problem svih nas

17.8.2012. u 08:36
3
0
Beskućnika i djece koja rade sve je više, oni su problem svih nas
3
Korisnici usluga Dnevnog centra za djecu koja rade na ulici, kao i njegovi uposlenici, mogu odahnuti. Centar neće biti zatvoren, kao što se strahovalo. Ipak, problem finansiranja samo je djelimično riješen i to tek do kraja godine.
Nakon brojnih apela upućenih iz ove institucije, koju je osnovala Javna ustanova Kantonalni centar za socijalni rad, ali nije riješila problem njenog finansiranja, u julu su dobili grant Ambasade Norveške, koji pokriva dio troškova. Direktorica Centra Mirsada Poturković, zajedno sa predanim uposlenicima, i dalje se bori za djecu koju je surova realnost prisilila da rade na ulicama.

Kako bismo djeci objasnili da moramo zaključati vrata?

Ovaj projekt je pokrenut uz podršku organizacije Save the Children, koja je bila glavni finansijer do marta 2012. godine. Nakon toga, za drugi kvartal ove godine sredstva su osigurale općine Centar, Ilidža, Novi Grad, Stari Grad i Vogošća. Sada se čekaju konkretni potezi vlasti.

"Ljudi koji ovdje rade su entuzijasti. Rade s djecom koju su svi odbacili, u prostoru gdje nema predrasuda", počinje priču Kanita Kulić, koordinatorica projekta i vanjskih odnosa. U svom timu ima pedagoge, socijalnog radnika, psihologa, profesora tjelesnog odgoja, vozača i volontere. Svi su bili zabrinuti za sudbinu Centra i razmišljali da počnu pakovati stvari. Poseban problem bio je kako djeci reći da više neće imati gdje da dođu.

U protekle tri godine, koliko Centar postoji, više od 450 djece ovdje je dobilo besplatne obroke, kupanje, pranje veša, čistu odjeću i siguran prostor za boravak. Međutim, to je tek mali dio usluga.

Centar pomaže u čemu može

"Neka djeca su se ovdje prvi put susrela sa priborom za jelo, olovkom za pisanje ili rekvizitima za toalet i naučila ih koristiti", kaže Kulić. "Osim toga, djeca s kojom radimo često nisu nigdje prijavljena. Mi ih registrujemo, vadimo im dokumente, zdravstveno osiguranje, pomažemo im da se upišu u školu, da napišu domaću zadaću, organizujemo radionice, upućujemo ih u institucije koje im mogu pomoći da ostvare svoja prava iz oblasti socijalne i zdravstvene zaštite, osnovnih ljudskih i dječijih prava..."

Godine 2009., kada je, po ugledu na krizne centre u Evropi, osnovan Centar, na ulicama je bilo najviše djece. Tada smo počeli rad na terenu, koji je i danas jedna od najvažnijih aktivnosti stručnog tima Centra.

"Kako je Sarajevo centar u koji se slijeva najviše novca, na ulicama radi mnogo djece. Zatekli smo ih u prosjačenju, pranju vjetrobranskih stakala na raskrsnicama, preprodaji sekundarnih sirovina... Najviše korisnika naših usluga je iz Sarajeva - oko 80 posto, a ostatak je iz drugih gradova naše zemlje, ali i s Kosova i iz Srbije", otkriva nam Kulić.

Starijoj djeci nemamo srca reći da ne dolaze

Kaže da su posjete Centru dobrovoljne, te da im najčešće dolaze djeca uzrasta od 5 do 15 godina, mada ima i mlađih, koji dolaze s roditeljima, ali i starijih, koji su prije tri godine kao maloljetnici počeli koristiti njihove usluge i sada kad dođu, nemaju srca odbiti ih.

"Dnevno ugostimo od 18 do 22 djece, a najviše ih je bilo u februaru, u vrijeme onih velikih snježnih padavina", kaže koordinatorica. "Oni koji žive ili borave u Sarajevu, njih stotinjak, su naši stalni korisnici, dok ima i drugih koji dolaze onako kako mijenjaju mjesto boravka. Već poznajemo svu tu djecu, mnogi od njih odrasli su na napuštenim lokacijama, u ruševnim kućama, a tu su i djeca roditelja koji su došli iz drugih država i ovdje dobili potomstvo. Mnogi žive u čergama, čak i na livadama, često se sele, naprimjer, u proljeće su u Mostaru, za ramazan u Sarajevu, zimi tamo gdje nema snijega..."

Najviše njih u Centar dolazi radi obroka i mogućnosti kupanja. Radno vrijeme od 8 do 19 sati pokazalo se nedovoljnim te je uveden i noćni rad na terenu. Jedna od želja im je da se ubuduće steknu uslovu za dva-tri kreveta, da u hitnim slučajevima neke od svojih korisnika mogu zadržati tokom noći.

Ne podržavamo prosjačenje, već pomažemo djeci koja to rade

Kulić ističe da je u vrijeme ramazana ponovo mnogo djece na ulicama. Zajedno s majkama najčešće prose oko džamija, računajući da će u ovom periodu ljudi biti milostiviji. Naglašava da to nisu samo Romi, već da ima i četiri posto druge djece. Ta djeca najčešće rade u organizovanom lancu za druge osobe. Istraživanja pokazuju da prosjačenjem zarade i po 200 KM dnevno, a samo za jedan sat vikendom na udarnim lokacijama mogu zaraditi i po 80 KM.

"Ne slažemo se s tim da prose, to je protuzakonito, ali pomažemo toj siromašnoj djeci da se sklone s ulice i ostvare svoja prava", objašnjava Kulić i dodaje da njihov angažman indirektno dovodi i do suzbijanja trgovine djecom, smanjenja nasilja nad njima i općenito sprečavanja njihove zloupotrebe.

Ključna saradnja s policijom i ministarstvima

Kako usko sarađuju s policijom, dva policajca, koji rade u civilu, odraslima koje zateknu u prosjačenju pišu kazne, a djecu upućuju u Dnevni centar. Upravo stjecanje povjerenja ove djece dovodi do važnih informacija, ali je krivična djela teško dokazati, jer se sve bazira na izjavama djece.

Važno je naglasiti da svi uposlenici Dnevnog centra rade prema Ugovoru o djelu, na određeni period, odnosno da se svi nalaze na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Kantona Sarajevo, kao nezaposlene osobe.

Ipak, rezultati njihovog rada su fascinantni. Čak 93 posto djece, koja su koristila njihove usluge, dobilo je jedan od dokumenata iz oblasti socijalne zaštite, bilo da je u pitanju rodni list, uvjerenje o državljanstvu, rješenje o stalnoj novčanoj pomoći, toplom obroku u javnoj kuhinji, dječijem doplatku ili drugom vidu pomoći. Osim toplog obroka u Dnevnom centru, djeca i roditelji su dobili pakete pomoći s hranom i higijenskim potrepštinama.

Ponosni na rezultate trogodišnjeg rada

Prikupljene su brojne donacije iz mjesnih zajednica i škola te od političkih stranaka, na čemu su uposlenici Centra svima zahvalni, 54 djece prvi put je upisano u školu, uz stalni nadzor njihovog napretka u školovanju. Za tri godine postojanja obavljeno je 1.200 kućnih posjeta, razbijen je organizovani lanac trgovine djecom u Kantonu Sarajevo, te formirana neformalna mreža profesionalaca, koju čine predstavnici Ministarstva za rad, socijalnu politiku, izbjeglice i raseljene osobe KS, Ministarstvo zdravstva KS, Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade KS i Ministarstvo unutrašnjih poslova KS. Dnevni centar također sarađuje sa brojnim nevladinim organizacijama, a od aktivnosti s ponosom ističu i snimljeni dokumentarni film "Djeca centra", koji je prikazan na 17. Sarajevo Film Festivalu i uskoro bi trebao biti prikazan na lokalnim televizijama i uvršten u program osnovnih i srednjih škola s ciljem razvijanja svijesti o potrebama druge djece.

"Sarajevski model poslužio je za osnivanje ovakvih centara u Banjoj Luci, Mostaru, Zenici i Tuzli, a imamo dobru saradnju sa centrima u Beogradu i Novom Sadu, sve s ciljem dijeljenja informacija, zajedničkog lobiranja, prikupljanja donacija i drugih aktivnosti", navodi Kulić.

Što prije riješiti problem finansiranja

Međutim, zbog finansija je neizvjesna budućnost i jedne ovakve prijeko potrebne ustanove. U Centru se nadaju da odluka o njihovom finansiranju neće čekati izbore, posebno s obzirom na dosadašnje rezultate. Zalažu se da Centar postane dio JU Kantonalni centar za socijalni rad, kao posebna organizaciona jedinica u sistemu socijalne zaštite.

Ističu da je došlo do promjene svijesti građana koji su ranije često imali negativne komentare, a sada razumiju potrebe djece koja rade na ulicama. Dodaju da te djece ima svuda, čak i u razvijenim evropskim zemljama, ali da ih je tamo na ulicama teško vidjeti, jer se protiv njih djeluje restriktivno, uklanja ih se s ulice.

"Siromaštvo, beskućnici, pogoršana zdravstvena slika ove djece, nasilje u porodici, sve je to problem institucija, problem svih nas", poručuje Kulić.

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: