Banjalučanka sa adresom u Njemačkoj je 2008. godine, preko posrednika, odlučila tražiti partnera za mogući brak. Tom prilikom je osobi koja ugovara brakove dala kopiju svog pasoša i rodnog lista.
Sedam dana kasnije, Annu K. pozvali su na sastanak sa 20-godišnjim Indijcem, koji je u Minhenu radio kao konobar, piše njemački list Süddeutsche Zeitung.
Ali, Anna nije bile zainteresirana za upoznavanje mladog Indijca. Nekoliko sedmica kasnije, od banjalučkog ureda za vjenčanja je dobila vjenčani list i čestitku. Od tada traje Annina borba protiv birokratije.
Zajedno sa svojim advokatom ona je dokazala kako je na dan vjenčanja, koji je napisan na vjenčanom listu, bila na poslu, nikako u Banjoj Luci. Stručnjak za potpise iz Bavarskog ureda za kriminal kaže kako je potpis na vjenčanom listu "najvjerovatnije lažiran", piše Süddeutsche Zeitung.
Indijac Kulwinder S. je, najvjerovatnije, zahvaljujući ovom braku dobio radnu dozvolu u Njemačkoj. Süddeutsche Zeitung piše kako je u BiH moguće sklopiti brak bez prisustva osoba koje stupaju u bračne vode.
Indijac je najvjerovatnije potpisane papire za brak, na kojima su vidljivi i notarski potpisi, poslao iz Indije. Porodični sud u Minhenu je odbio Annin zahtjev za raskid braka, jer je vjenčani list autentičan, bez obzira na to što je potpis vjerovatno falsifikovan.
Osim toga, sud se pravda time kako ne mogu razvesti Annu i Kulwindera, jer brak nikada nije ni skopljen.
Munhenski tužitelji ispituju Indijca, za kojeg se vjeruje kako je sve falsifikovao. On to izričito demantuje i tvrdi kako je sve po zakonu i propisima. Krajem jula, sud u Minhenu ponovo će odlučivati o Anninoj žalbi.
Do tada, Anna će morati pričekati sa udajom za čovjeka kojeg voli i sa kojim ima dijete.
