{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Banja Luka: Zaostavštine vremena u kojem smo živjeli

S
27.12.2007. u 16:40
0
0
Banja Luka: Zaostavštine vremena u kojem smo živjeli
0
Banja Luka: Zaostavštine vremena u kojem smo živjeli
Banja Luka
Sud i tužilaštvo u Banjoj Luci izražavaju bojazan da bi nedostatak kapaciteta i problemi u pronalaženju svjedoka mogli otežati procesuiranje optuženih za ratne zločine. Udruženja koja okupljaju žrtve za sada su zadovoljna radom tamošnjeg tužilaštva smatrajući da je jedno od najefikasnijih u zemlji.
Okružno tužilaštvo u Banjoj Luci i pravosudni eksperti strahuju da će veliki trud i dobri rezultati u dosadašnjem procesuiranju optuženih za ratne zločine ostati samo kap u moru ukoliko uskoro ne budu značajno ojačani njihovi kapaciteti, saznaje Justice Report.

Dosadašnjih deset donesenih presuda u predmetima ratnih zločina dobar su rezultat s obzirom da na njima radi samo jedan tužilac i dva sudska vijeća. Međutim, to je nedovoljno kada se radi o području na kome su počinjeni neki od najmasovnijih zločina tokom proteklog rata, upozoravaju eksperti.

Tužioci se žale da nemaju dovoljno svjedoka i materijalnih dokaza, ali kažu da su spremni za procesuiranje ratnih zločina. Žrtve, potencijalni svjedoci, pak traže da pravosuđe bude agilnije u pokretanju istraga i podizanju optužnica. Ipak, daju svoju podršku jedinom tužiocu koji radi na ovim predmetima.

Rad Okružnog suda Banja Luka pokriva teritoriju 21 opštine – Banja Luka, Laktaši, Gradiška, Srbac, Kotor-Varoš, Čelinac, Kneževo, Mrkonjić-Grad, Šipovo, Jezero, Istočni Drvar, Drinić, Kupres u Republici Srpskoj, Ribnik, Novi Grad, Kostajnica, Krupa na Uni, Prijedor, Oštra Luka, Kozarska Dubica i Prnjavor.

Prema podacima Istraživačko-dokumentacionog centra (IDC), nevladine organizacije iz Sarajeva, na području ovih opština je tokom rata od 1992. do 1995. godine stradalo oko 16.000 osoba. Zločine počinjene nad Bošnjacima i Hrvatima ovog područja Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju do sada je sankcionisao u 12 presuda.

Tribunal je povjerio Sudu BiH procesuiranje Željka Mejakića, Momčila Grubana, Dušana Fuštara i Duška Kneževića, koji se terete da su tokom 1992. godine učestvovali u silovanjima, ubistvima, mučenjima i premlaćivanjima zatočenih Bošnjaka i Hrvata u logorima Omarska i Keraterm. Suđenje ovoj četvorici optuženih je u toku. Državno tužilaštvo zadržalo je nekoliko predmeta koje je Okružno tužilaštvo Banja Luka nakon završetka istrage poslalo na ocjenu osjetljivosti, ali optužnice još nisu podignute.

Okružni sud Banja Luka je od početka 2005. do kraja 2007. godine donio 10 presuda, od kojih je osam pravosnažno. Prvi predmet je 2000. godine stigao sa Vojnog suda, koji je te godine ukinut. Optužnicom Vojnog tužilaštva pri komandi Prvog krajiškog korpusa Banja Luka od 15. marta 1993. godine, Milanko Vujanović teretio se za teško ubistvo pet civila Bošnjaka počinjeno 19. oktobra 1992. godine u Blagaj Rijeci, opština Novi Grad. U decembru 2005. godine okružni tužilac prekvalifikovao je krivično djelo u “ratni zločin protiv civilnog stanovništva”, da bi na kraju Vujanović bio osuđen na 15 godina.

Tokom 2005. godine Okružni sud Banja Luka izrekao je tri presude. Prva, oslobađajuća, donesena je u februaru i to za Ranka Jakovljevića, Miroslava Čađu, Mileta Rodića, Dražena Rakovića, Radeta Savića, Gojka Kesića, Zorana Banovića, Miroslava Zeca, Đorđu Jelčića, Zorana Milojicu i Slobodana Muzgonju. Oslobođeni su optužbe za ratne zločine protiv civilnog stanovništva prema kojoj su u avgustu 1995. godine bespravno zatvorili katoličkog sveštenika Tomislava Matanovića i njegove roditelje u njihovoj porodičnoj kući.

Tužilaštvo je nedavno pokrenulo i istragu o ubistvu sveštenika i njegove porodice. U novembru 2005. Drago Radaković, Radoslav Knežević i Draško Krndija su osuđeni zbog ubistva šest civila Bošnjaka u Prijedoru, koje su izvršili 1994. godine kao pripadnici rezervnog sastava policije. Prvobitno je ovaj zločin kvalifikovan kao teška krađa i teško ubistvo, ali je, pod pritiskom nevladinih organizacija, prekvalifikovan u ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Radaković i Knežević su pravosnažno osuđeni na po 10 godina, a Krndija na 20 godina zatvora.

U decembru iste godine Nikola Dereta je osuđen na 10 godina zbog ratnog zločina protiv civila. U maju 2006. Sud je odlučio da su Željko Bulatović, Siniša Teodorović i Zoran Gajić krivi zato što su kao nekadašnji pripadnici Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske ubili dvoje civila, te mučili i nečovječno postupali prema zatočenicima u logoru Manjača.

Osuđeni su na 11, osam i šest godina zatvora zbog ratnog zločina protiv civila. U istom predmetu, Radenko Vučenović i Milorad Topić su oslobođeni. U aprilu 2006. godine tužilac je odustao od gonjenja Roberta Bešira, nekadašnjeg pripadnika Teritorijalne odbrane Prijedor koji se tereti za ubistvo jedne osobe, istom optužnicom kao i Pero Đurić i Stojan Bešir, koji su osuđeni na osam, odnosno sedam godina zatvora.

U decembru 2006. Milojica Boro osuđen je na sedam godina zbog ubistva jedne osobe koje je počinio 1992. kao pripadnik interventnog voda VI ljubijskog bataljona, a što je takođe kvalifikovano kao ratni zločin. Još uvijek su nepravosnažne dvije presude. Prvom, od februara 2007. godine, Saša Lipovac i Dražen Nikić oslobođeni su navoda da su počinili ratni zločin protiv civila 1993. godine u Liskovcu kod Gradište. U presudi stoji da sud nije mogao “na osnovu iznesenih dokaza” na nesumnjiv način utvrditi krivicu. Drugom presudom – koja je izrečena u oktobru 2007. – krivim su proglašeni Goran Petić (osam godina), Zoran Đukić (sedam godina), Mladen Đukić (šest godina) i Goran Đukić (šest godina). U ovom slučaju utvrđeno je da su osuđeni ubili jednu osobu 1992. godine u Novom Gradu.

Tamošnje Tužilaštvo se već godinama bori sa naslijeđenim optužnicama koje se odnose na NN osobe, te one koje sadrže neodgovarajuće kvalifikacije krivičnih djela. Krivične prijave podnošene su i tokom i nakon rata, ali su djela ratnog zločina bila kvalifikovana kao ubistvo, silovanje i slično, i na osnovu njih su izricane presude.

“To je relikt vremena u kome smo živjeli”, kaže Mitrović. “Na Vojnom sudu puno ljudi je tako osuđeno a radilo se o ratnom zločinu”, kaže Mitrović. “Neko smatra da bi bilo strašno da goniš svoje ljude zbog ratnog zločina. Išlo se na kvalifikovano ubistvo i ubistvo, a mi sada vršimo prekvalifikaciju.” Tužilac Mitrović trenutno ima 44 otvorene istrage. Neke od njih su pokrenute i ranije, sa drugačijom kvalifikacijom krivičnih djela i protiv NN počinilaca.

“Policija je znala ko su izvršioci a podnosili su prijave protiv nepoznatog izvršioca. Tako su pokrili sebe, a nisu htjeli evidentirati izvršioce. Takvih slučajeva je bilo jako puno, preko 90 posto. Neki nisu poslali ni takve prijave”, kaže Mitrović, koji smatra da su šanse da se takvi predmeti procesuiraju male.

Porodica Kezić iz Banje Luke, koja danas živi u Zadru, još uvijek se bori za kažnjavanje ubica Adolfa Kezića. “Pet maskiranih osoba sa čarapama na glavi provalilo je u našu kuću 13. aprila 1993. godine. Tad su ubili mog oca, pred majkom i sestrom. Očevid je obavljen ujutro i nije nam dat zapisnik”, kaže Zlatan Kezić. U januaru 2005. godine Kezići su podigli tužbu u kojoj su naveli imena grupe mladića za koje su sumnjali da su na neki način sudjelovali u ovom zločinu.

U novembru ove godine, kako kažu, dobili su potvrdu Centra javne bezbjednosti Banja Luka u kojoj stoji da je tužilaštvo podiglo optužnicu protiv NN osobe. “To je prvi papir, koji smo dobili nakon 14 godina, na kome piše da je moj otac ubijen. Čak smo imali i jedan papir na kojem je pisalo da je moj otac umro od posljedica bolesti”, kaže Zlatan Kezić.

U Odsjeku za ratne zločine pri Tužilaštvu u Banjoj Luci radi samo jedan tužilac – Branko Mitrović, koji uglavnom sam saslušava svjedoke, često i posjećujući ih u njihovim kućama. “Ne mogu čekati da mi iz nekog sela dođe neka starica da svjedoči. Odem kod nje kući i saslušam je”, kaže tužilac za Justice Report.

Za podršku tužiocu u Banjoj Luci je formiran “istražni tim” sa četiri do pet policijskih inspektora. Dvije do tri optužnice godišnje u takvim okolnostima jesu veliki uspjeh, smatra Mitrović. U današnjem sastavu Okružno tužilaštvo radi od 8. marta 2004. godine. Odsjek za ratne zločine funkcioniše u sastavu Odjeljenja za privredni i organizovani kriminal. Na predmetima ratnih zločina aktivnije se radi od 1. januara 2005. godine.

Trenutno na Okružnom sudu Banja Luka nema suđenja za ratne zločine. Nove optužnice Tužilaštvo će podići tokom sljedeće godine. Za neke od osumnjičenih već se pretpostavlja da neće odgovarati pred Okružnim sudom u Banjoj Luci jer se nalaze u Srbiji, gdje su stekli i državljanstvo. Mitrović predviđa da se oni “neće izvući”, nego će ih procesuirati Specijalno tužilaštvo u Beogradu.

Piše: Jelena Mrkić-Bjelović, BIRN Justice Report

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: