Jedan od tih običaja je postojao i u Trebinju, gradiću na jugoistoku BiH. U Trebinju je sve do početka Drugog svjetskog rata bio rasprostranjen običaj da muška djeca, poslije klanjanja bajram-namaza, na oba bajrama u grupama i sa velikim zelenim bajrakom u prazničnom zanosu obiđu sve muslimanske kuće u gradu i njegovoj bližoj okolini i tako iskažu radost zbog dolaska bajramskih praznika.
Dede i nene i danas prepričavaju kako bi djeca ulazila ushićeno u svako dvorište i u potpunosti ga ispunili svojim smijehom. Onda bi jedan od dječaka iz grupe, koji bi imao lijep glas, proučio: Euzu, Bismillah i jedan bejt iz kakve poznate kaside ili ilahije, a najčešće bi se učila ona koja počinje bejtom: "Džud bi lutfik ja Ilahi men lehu zadun kalil, muflisun bi-s-sidki je'ti inde babik ja Dželil (Budi darežljiv i obaspi svojom dobrom, moj Allahu, putnika sa malom i naznatnom poputbinom, siromašnom i bijednom, koji skrušeno i iskrena srca dolazi na vrata Tvoje milosti, o Uzvišeni!)".
Ostali dječaci iz grupe bi učača popratili veselim pokličom: "Amin!"
Potom bi od domaćina kuće zatražili bajram-banku ili bajramluk na šta su čekali tako dugo i o čemu su maštali danima prije dolaska bajramskih praznika. Kada bi dobili bajramluk, koji se obično dijelo u novcu, trčali bi u drugo dvorište u mahali i tako sve redom dok ne obiđu sve mahale i u njima avlije u gradskom dijelu Trebinja, i zaseoke oko Trebinja i muslimanska domaćinstva u njima.
Na kraju napornog, ali veselog dana, sakupljeni novac bi zajedno prebrojali i podijelili između sebe na jednake dijelove. Kako bi svako dijete dobilo isto novca, nisu se takmičili ko je dobio više te su na taj način od malih nogu učeni koliko je bitna pravda i jednakost u islamu.
Danas na ulicama Trebinja više nema te muške djece koja sa zelenim bajrakom obilaze muslimanske kuće i traže bajramluk. Ostalo je samo sjećanje u narodu na jedan lijepi običaj.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
