"Dugo neće biti velikog štrajka"
2

Bajramović: Ono što se desilo u RS je najgori mobing

Piše: E. G.
Ismet Bajramović (Foto: Arhiv/Klix.ba)
Ismet Bajramović (Foto: Arhiv/Klix.ba)
Generalni štrajk četiri sindikata budžetskih korisnika u RS obustavljen je prije nego je zapravo i počeo. Štrajk je propao, što zbog političkih pritisaka na sindikate, što zbog same neodlučnosti unutar sindikata i straha od gubitka posla.

Dok vođe sindikata tvrde da je štrajk uspio, druga strana, Vlada RS, ima dovoljno argumenata da ustvrdi suprotno. Generalni štrajk je pokrenut jer Vlada RS nije uvažila zahtjev radnika za povećanjem cijene rada sa 100 na 110 maraka, kako bi se ublažilo smanjenje plaća definisano ekonomskom politikom za 2013.

Sindikati koji su se odlučili na štrajk u RS-u nisu imali podršku ni ostalih građana, bez obzira na sve veću lošu socijalnu sliku tog entiteta.

Ismet Bajramović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH, prisjeća se velikog prijeratnog štrajka metalaca u Sarajevu, kada je nekoliko hiljada ljudi bilo na ulicama te su imali ogromnu podršku javnosti, dok fabrike nisu radile. S druge strane, smatra da se nešto slično u današnjoj BiH zadugo neće dogoditi.

"Desio se rat, imamo potpunu destrukciju države, a Dejton je podijelio zakonodavstva i dao ovlasti entitetima u sferi rada i prava iz oblasti rada. Samim tim doveo je i ukupan sindikalni pokret u izuzetno složenu situaciju. Zbog te rascjepkanosti ne možemo voditi direktnu akciju zajedno, ali možemo i trebali bismo voditi solidarne akcije i jedni drugima pomagati. Generalni štrajk je izuzetno teško provesti, zato što vam za njega treba saglasnost svih subjekata koji se nalaze unutar saveza, u FBiH bi recimo trebalo dobiti saglasnost 24 granska sindikata. Iz tih razloga se najefikasnijim pokazalo organizirati štrajkove na nivou firmi ili kantona, s truge strane efektni su i generalni protesti, jer skreću medijsku pažnju. Koliko je dobra centralizacija, toliko i nije, jer se na primjeru RS-a pokazalo da nekoliko ministara ili jedan ministar sam može utjecati na direktore škola", kaže Bajramović.

U RS-u je čak zaprijećeno direktorima škola da će biti razriješeni dužnosti ukoliko ne osiguraju minimum procesa rada. Bajramović ocjenjuje da je ono što se desilo u tom entitetu, kada je u pitanju pritisak na radnike u štrajku, najgori mogući oblik mobinga.

"To je bilo sprečavanje legitimne sindikalne borbe. Bilo je ili raditi ili otkaz. U momentu kada imamo toliki stepen nezaposlenosti, onda je to zasigurno najcrnji mobing", dodaje Bajramović.

Poznato je i da je ministar unutarnjih poslova RS-a tražio spisak osoba koje će stupiti u štrajk. Predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH u razgovoru za Klix.ba kaže kako je takvo nešto apsolutno neprihvatljivo i protuzakonito.

"Simbol uređenog kapitalizma je Njemačka. Tamo je recimo tajna i štrajkački fond iz kojeg se plaćaju radnici koji su u štrajku. Poslodavac, pa čak ni sindikalci, ne smiju znati ništa o fondu, već samo nekoliko ljudi. Recimo, taj fond diktira koliko sindikat može izdržati u štrajku. Tamo se recimo u uređenim zemljama ne može saznati tako lako ni ko je član sindikata, da ne govorimo sada o spiskovima kakvi su traženi u RS-u", dodaje Bajramović.

Veliki interes javnosti je izazvao i nedavni štrajk GRAS-a u Sarajevu, pogotovo polemika o tome je li on bio legalan ili ne.

"Logično je da ja kažem da su radnici upravu. Kada ja kažem radnicima štrajkujte po zakonu, vrlo često oni meni kažu da se njima maksimalno krše prava i zakoni. U konkretnom slučaju GRAS-a, šta bi trebali da kažu kad u Francuskoj zaustave sve aerodrome? Međutim, kod nas se sve dovodi u vezu s politikom, pa i taj posljednji štrajk u GRAS-u. Ali, mi dok ne budemo optužili, osudili i javno etiketirali one koji su obavezni da sprečavaju svojim radom da ne dolazi do ovakvih stvari, a to su političari, prolazit će pored nas vozovi, nećemo ništa završiti", kaže Bajramović.

Kada je u pitanju miješanje politike među sindikalce, Bajramović kaže da pritisaka ima, ali smatra da to nužno ne znači da su usmjereni na rukovodioce sindikata.

"Misli se da politike idu prema predsjedniku ili vrhu sindikata, naprotiv, one se mnogo više spuštaju prema radnicima i idu prema rukovodstvu, na taj način se vrše pritisci. Takmiče se i ko će prije kupiti radnike. Konkretno u GRAS-u jedna vlada je donijela zaključke, druga koja je došla ne radi prema njima, a radnici ispaštaju", kaže Bajramović.