{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Bajram ide, nasilju se nadam

S
1.10.2008. u 08:12
0
0
Bajram ide, nasilju se nadam
0
Bajram ide, nasilju se nadam
I, šta se to slavi za Bajram? Šta se to zalijeva potocima alkohola, obilježava pucnjavom, tučama, tzv. bajram partijima, erupcijom nasilja? Otkad je to okosnica obilježavanja a ne proslave bajrama postalo održavanje turbofolk koncerata? Tzv. vjernici koji su jedva izdržali postiti čitav mjesec, jedva su dočekali da zajedno sa Acom Lukasom proslave završetak tog svetog mjeseca, prema nasvjetlijoj tradiciji. Aferim.
Piše: Asim Bešlija

Eh, bila su to vremena. Nekad su bajrami uistinu značili mir i rahatluk, posjećivanje i razgovor, pažnju jednih prema drugima, razumijevanje, toleranciju i njegovanje dobrih odnosa sa komšijom druge nacionalnosti. Danas to više nije slučaj.

Kao da se neka težina spustila na ljude koji odluče da poste cijeli mjesec ramazana pa jedva dočekaju da se on završi kako bi dali oduška i proslavili to na način da uživaju sva čula. Pa, stoga više nije čudno kako se kraj ramazana i obilježavanje bajrama pretvorilo, zapravo, u proslave na kojima treba zaboraviti sve one dane navodne skrušenosti iz prethodnog mjeseca.

Da, u modi je postiti i glumatati nekog vjernika, kao paravan za javnu klerikalizaciju životnog nam prostora, ali i na kraju svega, jedan vjerski praznik koji zabranjuje alkohol i opijanje, svesti upravo na nivo jedne obične pijanke ili turbo folk koncerta. Tako da nije više ništa čudno što su su nam top zvijezde Granda vrhunac Bajrama. Tako tzv. mondeni kafići po gradovima organizuju posebne bajramske partije, i to ne samo jednu noć, nego imate prvu kao ekskluzivnu, i drugu kao stepenicu niže. Pa, su to bombastične najave, kao na primjer, 'Aca Lukas u disktoteci Inn za prvu noć Bajrama'. Nakon ovoga, čovjeku adrenalin jednostavno raste, pa kako da ne ode.

Jedan u biti porodični praznik tako je pretvoren u 'groznicu subotnje večeri', pa su planiranja, sređivanja i potrošnja, kao da se radi o najkomercijalnijem mogućem događaju u što se, da budemo pošteni, Bajram i pretvorio. Jednostavnu filozofiju 'kupi i prodaj'.

Pa, tako u lokalnom granapu gdje je autor teksta svratio da kupi nešto bajramluka, dolazi čovjek sa porodicom sa istom namjerom i prva stvar koju kupuje je litar lozovače. One starinske, sa bijelom naljepnicom i žutim slovima. Zgrabio je tako kao da živimo u Afganistanu i kao da mu je bila zabranjena pa je jedva dočekao da je zgrabi drhtavim rukama. I nije tu sporno što je kupio, ili što pije, ili što je možda namjerio nekome za poklon, nego to što se kao prethodnog mjeseca kada se postilo i čistilo od svih poroka za one koji su istinski vjernici, i on svrstavao u te i takve, glumeći neku bogobojaznost i trendovski se prilagođavajući novonastaloj stiuaciji. Zato je ta flaša lozovače baš nekako štrčala u svom tom bezalkoholnom bajramluku.

I zaista, ljudi imaju neku potrebu, da kao za novu godinu vrlo jasno i glasno proslave Bajram. Što li? Svi pojačavaju muziku, ilahije, ili šta god, iznad normalne visine tona, svi trče po nekim kafanama, pa čak i mjesta osvjedočena po okupljanju kriminalaca gdje za jednim stolom za pojasom znaju biti po dva pištolja, organiziraju nekakve bajramske proslave.

Bajrami se sve manje slave zajednički a sve više putem telefona ili SMS-a pa je na prvi dan bajrama nemoguće dobiti vezu ili čak poslati poruku. I kad se obave te formalnosti, onda se ide na bjesomučne pripreme za 'svečani' večernji izlazak.

A, s druge strane možda ovo nije ni čudno, jer su vrijednosti koje se promovišu u društvu i tolerancija prema kriminalu svake vrste dovele do toga da je turbo pobožnost izuzetno moderna i da se u prvim džamijskim safovima najčešće nalaze ljudi zbog kojih bi se reis sa svom svitom imama trebao stidjeti. Vjera je postala komercijalna stvar, pa tako i Bajrami; ima je na televiziji gdje se glumi predanost tradiciji, ima je po novinama gdje se lažno morališe, i ima je po diskotekama kad se treba slaviti.

U ovom svojevrsnom orgijanju pravih vjernika nema. Oni niti žele niti imaju novca za neke provode. Oni jedva sastavljaju kraj s krajem i nastoje si osigurati da bar za ovih par dana naprave kakav fin ručak i baklavu, i da u miru sa svojim najmilijima obilježe Bajram onako kako se to nekad radilo u Bosni. Sa svim ljudima dobre volje. Nema tu ni nasilja, nit turbofolka, ni pretvaranja, ni nakaradnog uvezenog islama i radikalizma, ni mržnje ni zavisti. Samo fina ljudska osjećanja, lijepa komunikacija, toplina i širina srca.

No, takvi ljudi, nažalost, sjede kod kuće radi vlastite sigurnosti, skrušeni i bogobojazni dok se razuzdano slavi Bajram, pije i rastura droga, puca, sve uz blagoslov vlasti. Sjede kod kuće, jer kako kažu moralisti našeg poretka, svoja četiri zida su najbolja.

Dan starijih osoba

01.10.2008. u 07:45
Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: