{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Bajić: BiH mora garantovati zaštitu građanima koji prijave korupciju

26.7.2012. u 07:30
9
0
Bajić: BiH mora garantovati zaštitu građanima koji prijave korupciju
9
Bajić: BiH mora garantovati zaštitu građanima koji prijave korupciju
Bojan Bajić
Bosna i Hercegovina je na 91. mjestu među 183 zemlje kada je u pitanju korupcija. Jasno je da je to jedan od gorućih problema sa kojima se naša zemlja mora suočiti, a u borbi protiv njega su ključni građani, koji moraju imati razvijenu svijest o tome da ne trebaju zatvarati oči pred problemom i da koruptivne radnje treba prijaviti.
Međutim, one koji prijave korupciju, takozvane uzbunjivače ili zviždače, treba zaštititi od odmazde i gubljenja radnog mjesta, zbog toga što su javno progovorili o koruptivnim radnjama u svom radnom okruženju, kaže u razgovoru za Klix.ba Bojan Bajić iz Centra za odgovornu demokratiju, inače koordinator Asocijacije uzbunjivača BiH. Ova Asocijacija je osnovana prošle godine, a sada joj je primarni cilj donošenje zakona o zaštiti građana koji su spremni prijaviti korupciju.

Šta se desilo sa projektom, odnosno Udruženjem uzbunjivača ili zviždača u BiH, koji je promoviran i pokrenut prošle godine? Koliko je on još aktivan?

Centar za odgovornu demokratiju je pomogao u osnivanju asocijacije koja se zove Udruženje uzbunjivača BiH, koju su u suštini osnovale osobe koje su prijavile korupciju na svom radnom mjestu, a ja sam koordinator inicijative za zaštitu uzbunjivača u ime Centra. U ovom trenutku nam je na prvom mjestu lobiranje za donošenje zakona o zaštiti uzbunjivača u Parlamentarnoj skupštini BiH. Nadamo se da ćemo do kraja godine postići da se u Parlamentu nađe taj zakon, jer smo zaključili, iskustvima ljudi koji su prijavili korupciju, da je veoma nezahvalno pozivati ljude da je prijave, jer onaj ko se osmjeli na takvo nešto suočen je sa nekom vrstom odmazde. Ti ljudi ostaju bez posla, dobijaju razne prijetnje i slično. Nezahvalno je u društvu, gdje ne postoji zakonska zaštita, pozivati ljude da prijavljuju korupciju.

Otkako postoji Udruženje uzbunjivača u BiH, koliko je ljudi prijavilo korupciju i generalno koliko su građani zainteresirani da učestvuju u otkrivanju korupcije?

Nekih tridesetak osoba je bilo okupljeno oko nas, oko naše web-stranice i putem prijava te dostavljanja određene dokumentacije koja svjedoči o korupciji. Postoje ljudi u BiH koji prijavljuju korupciju, ali nema zvaničnih podataka o tome koliko je takvih ljudi. Nažalost, svim građanima koji bi prijavili korupciju je otišla negativna poruka iz primjera ovih koji su prijavili korupciju i nastradali zbog toga. Ljudi koji su prijavili korupciju u svojim javnim nastupima su zbog toga i pozivali ostale da ne prijavljuju korupciju da im se ne bi desila ista stvar. Zbog toga što nisu zaštićeni, veliki broj ljudi koji imaju informacije o korupciji se ne usuđuje izaći s tim informacijama u javnost. Mi ih potpuno razumijemo, jer je cijena koju bi platili previsoka. Zbog toga i usmjeravamo svoju energiju na donošenje pomenutog zakona.

Poznata je činjenica da su u BiH veoma visoko pozicionirani ljudi koje se sumnjiči za korupciju ili protiv kojih su već podignute optužnice. Radi se, naravno, o političarima. Budući da ti ljudi odlučuju o zakonu o zaštiti uzbunjivača, odnosno njihove stranke, koliko je njima u interesu da zakon bude donesen i koliko će oni brzo reagovati u tom pogledu?

To jeste ključni problem i na svim nivoima vlasti postoje ljudi koji su duboko upleteni u koruptivne radnje i koji će, naravno, nastojati da spriječe borbu protiv korupcije. Također, na svim nivoima vlasti postoje i ljudi koji su spremni pomoći u borbi protiv korupcije, tako da i u Parlamentu BiH sigurno postoje zainteresirani za ovo. Vidjet ćemo kada napravimo nacrt zakona i kada ga stavimo na neku javnu raspravu i na neki način izazovemo donosioce odluka, koliko to ide teško ili ne. Međutim, mislim da se dešavaju pozitivne promjene i da smo svi svjesni da je korupcija kulminirala. Sve više je svjesnih, i u politici i u civilnom društvu, da je to problem broj jedan. Ono što se sada trudimo je da djelujemo informativno.

Ko ili šta su ključni faktori u borbi protiv korupcije?

Postoje mišljenja da kod velikog broja ljudi, koji se žele boriti protiv korupcije, ta borba podrazumijeva trojac u kojem su policija, sud i tužilaštvo. Statistike koje mi posjedujemo govore potpuno drugačije. Recimo, Udruženje certificiranih istraživača prevare je 2008. godine uradilo istraživanje koje je pokazalo, skoro u svim zemljama u kojima je provedeno, da 40 posto svih otkrivenih slučajeva korupcije dolazi od uzbunjivača, 17 posto dolazi od interne revizije, 3,2 od eksterne revizije, a 1,3 od policije. Neka iskustva, naročito Amerike, kažu da, ukoliko želite pobijediti u borbi sa korupcijom, morate uraditi glavnu stvar, a to je da zaštitite uposlenike koji će se osjećati sigurno da prijave korupciju u svom okruženju. Kada izađemo sa ovim statistikama, onda je jasno zašto strategija borbe protiv korupcije u BiH ostaje mrtvo slovo na papiru. Dakle, moramo dati prioritet zaštiti građana koji prijavljuju korupciju.

Pitala sam Vas koliko je u interesu donošenje zakona o zaštiti uzbunjivača, jer smo svjedoci i tome da se odugovlačilo sa donošenjem ključnih odluka u vezi sa funkcioniranjem Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH.

Naše vlasti su osnovale Agenciju pod pritiskom Evropske unije, da bi BiH ispoštovala obavezu ka evropskom putu. Ona je osnovana sa tom sviješću da treba nešto napraviti proforme za EU. Naravno, kada nešto napravimo na taj način, a da nismo sami radi sebe uvjereni da to treba napraviti, onda se kasnije dešava da isti ti parlamentarci koji su podržali osnivanje Agencije budu jedna od glavnih prepreka za njen razvoj. Ono što mi mislimo da je razlika, kada je naš način borbe protiv korupcije u pitanju, je to da se građani BiH sada okupljaju i imaju vlastiti interes u tome zbog svoje egzistencije, a ne zato što to EU tako želi.

S obzirom na to što govorite, smatrate li da Agencija onda neće biti na visini zadatka zbog kojeg je osnovana?

Pozicija EU je jasna i oni kažu da to morate imati. Mislim da naša politička elita još uvijek nema snažan interes da se bori protiv korupcije, upravo iz tih razloga i Agencija ispašta, zbog nedostatka volje da se ona razvije u pravu antikoruptivnu agenciju. Hoću reći da, upravo zbog dosadašnjeg nedostatka političke volje da ta Agencija zaista funkcioniše, možemo s pravom sumnjati da su je isti ti političari osnovali samo da zamažu oči javnosti i EU. Agenciji u ovom trenutku ne vidim neke svijetle dane. Ali u svakom slučaju zbog pritiska javnosti, koja je svjesna tog problema, očekujem da dođe do pozitivnih pomaka kada su u pitanju donosioci odluka u borbi protiv korupcije.

Kroz dosadašnji rad i iskustvo sa uzbunjivačima, možete li reći u kojoj oblasti ima najviše korupcije?

Sve ukazuje na to da je to definitivno javni sektor, odnosno da je taj problem najprisutniji u javnim preduzećima, a zatim u institucijama kantonalnog i entitetskog nivoa. Možda ovaj državni nivo i najmanje pati od takvih situacija. Opet kažem možda, jer državni nivo ima i najviše kontrola. Također, tu je i oblast obrazovanja i zdravstva, ali nijedna oblast u suštini nije imuna na ta koruptivna ponašanja.

Šta mislite o projektu Account, koji je nedavno promoviran i koji će u naredne tri godine imati za cilj borbu protiv korupcije?

Kako ja razumijem to, Account ima ambiciju da okupi sve organizacije civilnog društva, koje se u raznim segmentima bore protiv korupcije, dakle, da dođe do neke vrste koordinacije. Ako smo mi sada isključivo zainteresirani za zaštitu uzbunjivača, to ne znači da ne treba raditi monitoring vlasti, ne znači da ne treba raditi na svim drugim segmentima, tako da mi stvarno imamo određeni broj organizacija, koje se u različitim segmentima bore protiv korupcije, ali nije postojao neki stepen koordinacije u zajedničkim nastupima. Kako sam ja shvatio, Account ima ambiciju da nas sve objedini i onda takav projekt ima smisla da postoji. Ukoliko dođe do usaglašavanja između nas, mi ćemo vrlo rado učestvovati u tome.

U posjeti BiH je bio direktor Nacionalnog centra uzbunjivača u SAD Stephen Kohn. Kakva iskustva vam je on prenio?

Oni u Americi, kada dođu do nekog slučaja, prvo procijene mogu li u okviru njhovog pravosudnog sistema ostvariti pobjedu. Ako ne mogu uopće ne izlaze s tim slučajem u javnost, jer u suprotnom to ima niz negativnih posljedica, između ostalog, destimulira se svaki novi građanin koji ima namjeru prijaviti korupciju. Stvara se slika da su te optužbe za korupciju paušalne.

Kako procedura uopće ide dalje kada vam neko od građana prijavi korupciju i donese određene dokaze?


U prvoj fazi našeg rada, prošle godine, smo uspostavili saradnju sa određenim institucijama, gdje smo slali tu dokumentaciju. Međutim, ispostavlja se da od ukupno stotinjak slučajeva korupcije na sudu dva dođu u finalnu fazu, a jedan je možda pozitivno presuđen. U tom smislu smo od dolaska Kohna i na osnovu njegovih iskustava u Americi došli do spoznaje da ne možemo puno uraditi, ako se mi bavimo istraživanjima i pravnom pomoći, jer vidimo da i u BiH ti slučajevi neslavno završavaju, odnosno da oni koji su bili optuženi za korupciju uglavnom budu oslobođeni. Sada nam je strategija dizanje javne svijesti i zaštita uzbunjivača. Prvo tražimo od svih institucija u BiH da zaštite one koji prijavljuju korupciju, pa ih tek onda možemo pozvati da je prijave.

I sami kažete da ti procesi završavaju na sudovima tako kako završavaju, to je demotivirajuće za uzbunjivače. Nešto se onda mora mijenjati i u tom pogledu. Čemu prijavljivanje ljudi za korupciju, ako će na sudu biti oslobođeni i ako će proces trajati godinama?

Sve to što ste rekli se dešava u praksi i građani misle da je nemoguće i besmisleno boriti se protiv korupcije, da su svi koruptivni. Kada prijavite korupciju, tužilac da nalog da policija prikupi neku dokumentaciju i nakon prikupljanja tih elementarnih dokaza tužilac ne otvori zvanično slučaj i to jednostavno ostaje u ladicama i sve skupa može trajati pet godina. U međuvremenu, onaj ko je prijavio korupciju ostaje bez posla, a vrijeme prolazi i ništa se ne dešava. Na ovom primjeru vidite koliko je važno da se i taj zakonski propust otkloni, da se onemogući da nešto beskonačno dugo stoji u ladici i da se slučajevi ne privode kraju.

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: