Apel nomada sa Vlašića: 100 ovaca onome ko zaposli našeg sina
Ova tradicija koja traje više od 2.000 godina nikad nije bila u većoj opasnosti. Ovčari su preživjeli ratove i minska polja, ali raspadom Jugoslavije ostali su u svojim zemljama, bez mogućnosti da putuju u druge. Sada kad je Hrvatska ušla u Evrpsku uniju, njihovo slobodno kretanje još više je ograničeno.
Ramo Rubanović kaže da se nada kako će generacija njegovog sina biti i posljednja.
"Sad bih dao 100 ovaca da moj sin Vahid negdje dobije neki stabilan posao. Ne želim da više ovako pati", kaže 48-godišnji vlasnik stada ovaca, koji za vrijeme sezone živi na Vlašiću. Sa njim je i njegova supruga Zedina Rubanović koja na ovoj planini pravi sir i skladišti ga u posebne kabine.
Vlašićki sir toliko je dobar i popularan da kupcima nije daleko voziti se i po 140 kilometara kako bi kupili nekoliko kilograma.
Kupci im govore da, savki put gad zagrizu krišku Vlašićkog sira, mogu osjetiti prostrane livade ove bh. planine.
Članovi porodice Zubanović ustaju svakog jutra u 4:00 kako bi pomuzli 160 ovaca. Otac i sin vode ovce na ispašu, dok Zedina ostaje kako bi pravila sir i skuhala jelo za svog supruga i sina.
U prošlosti, Ramo i njegova braća imali su blizu 5.000 ovaca i provodili zime u sjevernim dijelovima Srbije i Hrvatske, u blizini Mađarske, gdje je bilo hrane u izobilju za ovce. Život je bio lijep bez granica.
"Bili smo sretni i sigurni. Mogli smo spavati bilo gdje, ići bilo kuda, pjevati i piti gdje god da smo išli. A onda je došao prokleti rat", kaže Ramo, čiji se svijet odjednom srušio. Nekada otvorene granice odjednom su postale zatvorene.
Kad dođe jesen Rubanovići će se morati dobro zapitati kuda dalje sa ovcama. Mogu ići na sjever, ali kad dođu do Save, morat će stati, jer je s druge strane Hrvatska. Ukoliko krenu prema istoku, naići će na granicu sa Srbijom.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
