Obren Marković, bivši član srpskog kriznog štaba, negirao je da su bošnjački i hrvatski civili bili protjerivani iz grada. Za izbijanje rata u Brčkom, okrivio je paravojne formacije Stranke demokratske akcije (SDA) i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ).
On je izjavio da su zbog paralize vlasti i anarhije, “kriminalci i paravojne formacije preuzele kontrolu nad gradskim jezgrom”. Red je uspostavljen tek po dolasku specijalne policijske jedinice koja je, na zahtjev lokalnih srpskih vlasti, otjerala paravojske, dodao je on.
Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, optužen je za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, genocid u Srebrenici, teror nad civilima u Sarajevu, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce. U optužnici stoji da su srpske snage u Brčkom protjerale nesrpsko stanovništvo.
U unakrsnom ispitivanju, Haško tužilaštvo je svjedoku pokazalo dokumente prema kojima su srpske paravojske u Brčko došle na poziv kriznog štaba, ali je svjedok rekao da za to “ne zna”. Potvrdio je da su paravojske “pljačkale narod, obijale stanove i otimale vozila”.
Na pitanje da li je čuo za zločine u logoru Luka u Brčkom, Marković je odgovorio: “Mi smo to čuli...pričalo se po gradu, ali od nas niko to zvanično nije znao”.
Rekao je i da je čuo da je bivši policajac Rajko Ćešić u Luci činio zločine. Ćešića je Haški tribunal osudio na 18 godina zatvora, nakon što je priznao da je u Luci ubio deset pritvorenika.
Odgovarajući na pitanja Optužbe, Marković je rekao i da je Brčko prije rata imao bošnjačku većinu, a da je poslije rata postao većinsko srpski grad. Napomenuo je, međutim, da su Bošnjaci i dalje u većini u brčanskoj opštini.
Svjedok je prihvatio i da je Brčko bio od strateške važnosti za Srbe zato što je “u interesu srpskog naroda bilo da se povežu Krajina i Srbija”.
U korist Karadžića je na ovom ročištu svjedočio i Savo Bojanović, bivši sudija Vojnog suda u Bijeljini, koji je izjavio da je taj sud radio po zakonu, bez uticaja vojnih i civilnih vlasti.
Bojanović je izjavio da je sudio Srbima koji su počinili krivična djela. Naveo je primjer ubistva dvojice zarobljenika u Bijeljini u februaru 1993. godine, koje su počinili pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), kao i silovanje dvije Bošnjakinje, za što su bili optuženi dvojica Srba.
U unakrsnom ispitivanju, tužiteljka Ann Sutherland je svjedoku predočila da je dvojicu Srba, osumnjičenih za silovanje Bošnjakinja, ali i za ubistvo, pustio iz pritvora. Potvrđujući to, Bojanović je rekao da puštanje iz pritvora ne znači da su osumnjičeni bili i oslobođeni krivice.
Osvrćući se na ubistvo bošnjačkih zarobljenika u Bijeljini, tužiteljka je sugerisala da je Bojanović, kao istražni sudija, istragom lako mogao utvrditi identitet počinilaca, umjesto što je raspisao potjernicu za “nepoznatim počiniocima” iz redova VRS-a.
“Ne traži počinioce sud, nego organi gonjenja. Mi smo raspisali potjernicu”, odgovorio je svjedok.
Na konstataciju zastupnice optužbe da je vojni sud u Bijeljini sudio pripadnicima VRS-a većinom zbog krađa, a ni u jednom slučaju zbog ratnih zločina, Bojanović je uzvratio da “sud ne pokreće postupak, nego tužilaštvo”.
Suđenje Karadžiću bit će nastavljeno u srijedu, 6. marta.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
