Potvrdio je to Agenciji Fena direktor FUCZ-a Fahrudin Solak, precizirajući da je riječ o manjoj i srednjoj spalionici različitih kapaciteta. Njihova je namjena riješiti se životinjskog otpada na pravilan i ekološki način u cilju sprječavanja širenja različitih vrsta zaraza.
Mala spalionica nema veliki dnevni kapacitet, odnosno može zbrinuti do 500 kilograma tokom dana, što znači da količina životinjskog otpada u jednom trenutku može biti 60 do 80 kilograma i namijenjena je uglavnom za sitne životinje, perad i slično.
Srednja spalionica ima dnevni kapacitet od oko tonu i po, što podrazumijeva da se otprlike 200 kilograma može tretirati u jednom trenutku, a odnosi se na manju stoku kao što su ovce, koze ili psi lutalice.
"Nama trebaju velike spalionice, kao što se to radi u Evropi, umjesto da ljudi takav otpad zbrinjavaju putem divljih otvorenih spalionica, jer one emituju veliku energiju. Ove spalionice imaju široku primjenu, a i predstavljaju jedini i najbolji mogući način zbrinjavanja leševa zaražene stoke i sprječavanja širenja zaraze", istaknuo je Solak.
On podvlači da su u Federalnom štabu civilne zaštite razmišljali o pokretanju procedure nabavke i jedne također mobilne, ali velike spalionice čiji bi kapacitet bio oko pet tona na sat ili maksimalno dva. Preciznije, u nju bi u jednom trenutku mogla stati otprilike dva velika grla stoke, kao što su konj ili krava.
"To bi se koristilo za ovakva hitna dešavanja, a sve se radi uz nadzor veterinarskog inspektora. U Upravi smo već otprije imali ove dvije spalionice, ali one nisu bile u funkciji, jer je za njihovu upotrebu bilo potrebno da seljak ili poljoprivrednik plati veliku cijenu. Oni to nisu htjeli, jer za svakog poljoprivrednika koji izgubi jednu kravu ili ovcu to je za ogroman gubitak, a još bi na to morao da plati oko 500 KM da se otpad zbrine na pravi i ekološki način", naglašava on.
Stoga smatra da je, posebno u vanrednim okolnostima, potrebno da troškove takve aktivnosti snosi država. Eventualno je moguće uvesti određena osiguranja za velike farme.
Solak ocjenjuje da bi neki stočar ili farmer koji ima farmu od, na primjer 400 grla, trebao podlijegati odgovarajućem osiguranju koje bi pokrilo troškove zbrinjavanja životinjskog otpada u slučaju pojave određene zaraze ili slično.
"Kada je riječ o narednom periodu, probaćemo napraviti plan gdje su ove spalionice trenutno u BiH najpotrebnije. Prije svega, kantonalni inspektori veterine trebaju javiti Federalnoj upravi civilne zaštite gdje takve uginule stoke najviše ima", zaključio je on.
