Vlada Kantona Sarajevo donijela je još jednu odluku koja je u izravnoj suprotnosti sa elementarnom demokratskom praksom. Riječ je o ponovnom ekstremnom zadiranju u autonomiju Univerziteta u Sarajevu, a u vezi sa izborom dekana Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije, jedne od članica UNSA. Naime, svojom odlukom br. 02-05-22540-21/12 od 26.07. 2012. godine, o davanju saglasnosti za imenovanje vršioca dužnosti dekana Javne ustanove Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu, Vlada kantona napravila je nezapamćen i dosada nezabilježen presedan u povijesti akademske zajednice, ne samo u BiH nego i šire. Vlada je ovim presedanom donijela nezakonitu odluku, kojom je derogirala odluku Nastavno naučnog vijeća i Upravnog odbora o izboru dekana Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije br.04-02-1093-1/12 od 23.05.2012, te naložila da se na narednih šest mjeseci postavi za vršioca dužnosti dosadašnji dekan prof.dr. Ramo Masleša koji, važno je napomenuti, nije imao pravo ni konkurirati jer je dužnost dekana obavljao dva mandata zaredom.
U legalnoj i legitimnoj proceduri, Nastavno naučno vijeće FKSS je prije 2 mjeseca, natpolovičnom većinom za dekana izabralo prof. dr. sc. Nedžada Korajlića, u konkurenciji tri kandidata. Prof. Korajlić je dobio natpolovičnu većinu glasova i to više glasova od druga dva kandidata zajedno (14; 10; 2). Rezultat glasanja potvrdio je i Upravni odbor Fakulteta (od pet članova, četiri su bila za, jedan protiv i to, kakav paradoks, taj koji je bio protiv je član Nastavno naučnog vijeća). Upravni odbor je donio odluku o imenovanju prof. Korajlića za dekana, a na tu odluku je formalno trebala saglasnost dati Vlada KS. I tada nastaju harange i nedemokratske igre. „Poraženi“ su krenuli u zakulisnu kampanju protiv legalno i legitimno izabranog dekana, koristeći svoje personalne pa i rodbinske pozicije u dominantnoj političkoj partiji, te u dijelu Vlade KS. „Dobitnička“ strana nije poduzimala nikakve vaninstitucionalne korake, budući da je vjerovala i vjeruje u rad, red i zakonitost. Kao da se u gruboj stvarnosti uistinu obistinila opora misao Jevgenija Jevtušenka: „Uvijek i iznova primjećujem da se loši ljudi na ovome svijetu drže skupa čak i ako se ne podnose; u tome je njihova snaga; dobri ljudi su osamljeni i to je njihova slabost.“ Naravno, ne govorimo o tome ko je dobar, a ko loš, govorimo samo o tome da se nelegitimnim sredstvima udaralo na legalne i legitimne odluke natpolovične većine članova Nastavno naučnog vijeća i Upravnog odbora Fakulteta.
Na osnovu iznesenog priopćenja akademsko osoblje Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije, koje je dalo povjerenje prof.dr. Nedžadu Korajliću, postavljaju slijedeća pitanja i daju konstatacije:
-
Koji su razlozi rukovodili Vladu KS da ovoliko dugo čeka na davanje saglasnosti na odluke Nastavno naučnog viječa i Upravnog odbora Fakulteta? -
Zašto Vlada nije prihvatila zakonite odluke navedenih organa Fakulteta? -
Nije li Vlada uzela prerogative ovih organa Fakultet, jer ako se njihove legalne i legitimne odluke ne poštuju, onda ih nisu trebali ni donositi? -
Vlada daje suglasnost na odluke, a ne poništava ih i ne donosi posebne odluke; kada bi Vlada o tome odlučivala, onda je to kraj i zakonitosti i autonomije visokoškolskih ustanova. -
Ako Vlada nije dala suglasnost na legalne i legitimne odluke Fakulteta, realno je zaključiti da je na sceni vaninstitucionalni pritisak i protiv legalno izabranog dekana, i protiv natpolovične većine Nastavno naučnog vijeća i protiv natpolovične većine Upravnog odbora, koji su jedini mjerodavni u ocjeni one osobe koja može obnašati funkciju dekana. Proizilazi da Vlada ne vjeruje u moć prosuđivanja redovnih i vanrednih profesora, docenata viših asistenata i asistenata koji su dali svoj glas prof. Nedžadu Korajliću da obavlja časnu funkciju dekana, pa se prema njima paternalistički postavlja u smislu mentalnog skrbništva. -
To ne da nije demokratski, to je najrigidniji oblik totalitarnog i voluntarističkog ponašanja te poziv na vaninstitucionalnu anarhiju.
-
Demokratija nije ni vaninstitucionalnost, ni anarhija ni voluntarizam; demokratija je sloboda koja podrazumijeva odgovornost. -
Sloboda nije jednom za svagda data, niti je jednosmjerna ulica – jedna od „ulica“ je i akademska institucionalna autonomija, nasuprot vanistitucionalne presije na tu autonomiju. Sloboda se osvaja. Mi se nećemo umoriti osvajajući ju, poštujući legalitet i legitimitet svih relevantnih društvenih činilaca. -
U suprotnom, došli bi smo u bizarnu situaciju: ako smo se do sada s pravom rugali lošoj strani naše stvarnosti, ne čineči ništa, dopustili bi da se ta loša strana ruga nama, a kao akademska zajednica na to nemamo pravo pristati.
Ovo je obraćanje akademskoj i općedruštvenoj javnosti Kantona Sarajevo, ali i općoj javnosti do koje stignu ove riječi. Svakako, to je obraćanje i vladi KS, koju bi trebalo zanimati šta misli javnost o njenim odlukama. Jer, društveni, politički i akademski život niti počinje niti završava jednom odlukom ili jednim mandatom.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
