Današnja generacija igrača Sarajeva, ali i navijača, malo zna kakav je igrač bio pokojni Želimir Vidović. Spadao je u red najboljih igrača fudbalske lige nekadašnje države. U susretima sa najtežim protivnicima “Željezničarom”, “Zvezdom”, “Hajdukom”, “Partizanom”, “Veležom”, “Dinamom... Po pravilu je bio među najboljim akterima, a nerijetko se njegovo ime nalazilo i u rubrici strijelaca odlučujućih golova.
Saigrači, ali i protivnici, tretirali su ga kao najdražeg prijatelja, pa tek onda kao igrača i pobjednika. Među prijateljima i navijačima bio je poznat po nadimku Keli. Plijenio je svojim ljudskim pristupom igri, ali i životu, pa je bio omiljen i kao fudbaler i kao čovjek. Spadao je u grupu igrača za koje se uvijek isplatilo kupiti ulaznicu. Golove u karijeri nije brojao, kao ni nastupe. Živio je od utakmice do utakmice i to mu je bilo najvažnije. Za klub sa Koševa igrao je u njegovim najuspješnijim godinama rame uz rame sa Safetom Sušićem, Predragom Pašićem, Farukom Hadžibegićem i drugima. Visok, snažan fudbaler, dugog koraka, bio je upotrebljiv na svim mjestima u odbrani, ali su mu treneri nerijetko povjeravali i mjesta beka i igrača srednjeg reda.
Želimir Vidović Keli je za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu sa porodicom ostao u opkoljenom Sarajevu, gdje je poginuo prilikom prebacivanja ranjenika u bolnicu.
"Ljudskost koju je ispoljio da bi odbranio svoj svoj grad od naleta zločinačkih falangi ostaće mladim pokoljenjima kao svijetao primjer sportske i ljudske veličine", napisano je u čitulji sjećanja Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo na velikog Kelija.
